Lijevi i liberalni: Puno zuje, malo meda daju

Dio spektra političke scene na kojem obitavaju lijeve i liberalne stranke, slično stanju na suprotnom polu, prilično je fragmentiran, ponuda biračima je izdašna, no, većina takmaca bez ozbiljnih je izgleda na nedjeljnim europskim izborima pa su im tek u funkciji kondicijskih priprema za parlamentarne izbore i istrčavanja počasnog kruga da ne padnu u birački zaborav.

Istraživanja javnog mišljenja jedan mandat za sada prognoziraju samo Amsterdamskoj koaliciji, vlakiću sastavljenom od sedam malih stranaka. Premda se iz redova koalicije može čuti da „idu i po drugi mandat“, činjenica jest da stranke koalicije u ovom trenutku baš i ne znaju tko su njihovi birači, koliko ih uopće ima i koji dio elektorata kontroliraju. O porukama koje odašilju i idejama koje zagovaraju nema previše spora, stvar je samo sviđa li vam se ili ne stil kojima to čine. Nositelja liste Valtera Flegu teško se može opisati atraktivnim i zanimljivim političarem koji može animirati birače i izvan Istre malo kome znači nešto. No, logika postavljanja Flege na prvo mjesto u trenutku sastavljanja liste bila je sasvim jasna – IDS ima stabilno, brojčano nezanemarivo biračko tijelo koje se ne koleba pred biračkom kutijom. HDZ-ovom nalik. Zbog čega je IDS-u pripisan epitet istarskog HDZ-a, a bolji poznavatelji tamošnjih prilika reći će da je višedesetljetni model IDS-ova vladanja Istrom prilično blizak HDZ-ovu.

U međuvremenu je, međutim, došlo do kolapsa Uljanika, bitnog gospodarskog subjekta za Istru, za što i zainteresirane strane i promatrači u gotovo jednakoj mjeri odgovornost pripisuju i HDZ-u i IDS-u. Iz Uljanika je od proglašenja stečaja neki dan svaki dan počelo izlaziti stotine radnika, koji su cijeli radni vijek proveli u škveru, s otkazima u rukama, a nemali dio njih IDS-ovi su glasači. Jesu li to i ostali nakon što su ostali bez egzistencije, znat će se već u nedjelju uvečer.

Enigma je i HSS-ovo članstvo i biračko tijelo koje je dobrim dijelom zbunjeno otkako je Krešo Beljak za 180 stupnjeva okrenuo kurs stranke, a o razini krize stranačkog identiteta zorno ilustrira i prošlotjedni prelazak većine velikogoričkih HSS-ovaca Neovisnima za Hrvatsku Brune Esih. Beljak je vrh stranke „počistio“ u skladu s politikom koju zagovara i provodi, ali značajan dio članstva i dosadašnjih birača i dalje vjeruje da je HSS konzervativna stranka s jakim kršćanskim utemeljenjem što teško može ostvariti suživot s Beljakovim oštrim ljevičarenjem.

GLAS Anke Mrak Taritaš, nakon otcjepljenja od HNS-a, tek treba pronaći svoje biračko tijelo i izvagati koliko je 'težak' u elektoratu, a isto vrijedi i za Demokrate Miranda Mrsića dok je HSU Silvana Hrelje postojan, ali ne od presudnog utjecaja. PGS i Laburisti tu su više zbog umjetničkog dojma i demonstriranja koalicijskog potencijala tako da 'amsterdamci' tek trebaju otkriti kolikim bazenom glasova raspolažu.

Ostalima na toj političkoj polutki, ako su ozbiljni i realni, nije se nadati mandatu u Strasbourgu.

U sivilu i dosadi predizborja ipak je iskočila provokativna i atraktivna ćirilićno-latinična kampanja SDSS-a „Znate li kako je biti Србин u Hrvatskoj?“. Plakati vandalizirani govorom mržnje, šovinizmom, netrpeljivošću i prijetnjama dodatno su dali na vidljivosti i osvješćivanju ne samo kampanje nego općenito problema i neugodnosti s kojima manjine, naročito Srbi, svaki dan žive u Hrvatskoj. Pogođena kampanja u kombinaciji sa značajno većim brojem registriranih birača u dijaspori, pa tako i hrvatskih državljana u Srbiji nedvojbeno je okuražila SDSS-ovce u nadi za osvajanje mandata premda ih ankete marginalno bilježe. Neće odmoći ni javna potpora Ćire Blaževića, Stipe Mesića i Nikice Gabrića s jasnom porukom – 'jednaki'.

Valja podsjetiti i da je Miloradu Pupovcu na izborima prije pet godina euromandat izmaknuo za tek nešto više od tisuću i pol glasova. Bio je posljednji na listi Kukuriku koalicije, osvojio 9,4 posto preferiranih glasova, odmah nakon Tonina Picule koji ih je dobio najviše, ali nedovoljno da se 'ugura' među četiri izborna dobitnika s te liste.

No, zamjerka Pupovcu i SDSS-u jer su pitanje 'znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?' ipak prije nego građanima i biračima trebali postaviti svom koalicijskom partneru Andreju Plenkoviću koji u rukama ima alate da probleme, ako ne već u potpunosti riješi, onda svakako ublaži i učini podnošljivijima. A to nas opet vraća na temu upornog ostanka SDSS-a u koaliciji s takvim HDZ-om.

Svoje mjesto pod političkim suncem na ovim izborima traži i START Dalije Orešković, ne toliko u vidu euromandata, koliko što boljeg pozicioniranja možda za predsjedničke, ali sigurno za parlamentarne izbore iduće godine. Početni anketni uzlet i entuzijazam Oreškovićeve kao novog lica na političkoj pozornici u svega nekoliko mjeseci počeo je kopniti jer je svoju novu javnu ulogu shvatila kao posao komentatorice opće prakse, krčmeći svoj ugled, kapacitet i potencijal na kritiku svega postojećeg. Pritom javnosti nije ponudila nikakve osobite razloge zbog kojih bi joj ukazali povjerenje, izuzmemo li najavu uvođenja brzih vlakova i poreza na robote. Zapavši u zamku mesijanskog sindroma i ispraznog, malo kome važnog i zanimljivog parolaštva gordo poručuje da će 'razmontirati HDZ', pozvavši HDZ-ovce da sruše Plenkovića i najavljuje da će 'povesti svoju vojsku u borbu za civilizacijske vrijednosti'. Vojsku???

I zeleno-lijeva koalicija koju čine platforma Možemo, Nova ljevica i OraH s puno je entuzijazma zakoračila u kampanju. Bez dileme i kompromisa oko ideja i vrijednosti koje zastupaju ipak za sada nisu uspješno prošli tranziciju s aktivističko-zagovaračkih pozicija, otkuda su svi potekli, prema real-politici. Tko želi biti koliko-toliko ozbiljno shvaćen u politici, pa čak i u neslavnoj hrvatskoj inačici te discipline, mora sebi postaviti ambicioznije ciljeve od širenja nemaštovitih i neduhovitih transparenata pred sjedištem mlitavog SDP-a.

Stanje na lijevoj političkoj sceni, dakle, uobičajeno i redovno: puno zuje, malo meda daju.

(Tekstove Sandre Bartolović povodom izbora za Europski parlament o HDZ-u možete pročitati ovdje, o SDP-u ovdje, a o desnici ovdje)

lijevi-i-liberalni-puno-zuje-malo-meda-daju-7157-9711.jpg

U sivilu i dosadi predizborja iskočila je provokativna i atraktivna ćirilićno-latinična kampanja SDSS-a „Znate li kako je biti Србин u Hrvatskoj?“ s plakatima vandaliziranim govorom mržnje, šovinizmom, netrpeljivošću i prijetnjama
U sivilu i dosadi predizborja iskočila je provokativna i atraktivna ćirilićno-latinična kampanja SDSS-a „Znate li kako je biti Србин u Hrvatskoj?“ s plakatima vandaliziranim govorom mržnje, šovinizmom, netrpeljivošću i prijetnjama
Foto: 
FaH