Mak na konac

mak-na-konac-2767.jpg

Nema sumnje da je broj nevažećih listića bio golem kao ni da je pravo svakoga da tako izrazi politički stav. Još je manje dvojbeno da toliki broj govori kako raste broj nezadovoljnika. Ovim 2,5% pribrojite bar dio od onih 41 % birača koji su ostali kod kuće i imate već zavidan broj. Utoliko je njihova poruka važna, bez obzira što mislili o njoj
Nema sumnje da je broj nevažećih listića bio golem kao ni da je pravo svakoga da tako izrazi politički stav. Još je manje dvojbeno da toliki broj govori kako raste broj nezadovoljnika. Ovim 2,5% pribrojite bar dio od onih 41 % birača koji su ostali kod kuće i imate već zavidan broj. Utoliko je njihova poruka važna, bez obzira što mislili o njoj
Foto: 
Al-akhbar.com

Stotine ljudi navode zakonske i ustavne članke oko izbora za predsjednika države strašću kojom se u nas ne raspravlja ni o ustašama, partizanima, Hajduku i Dinamu, što je doista fenomen vrijedan pažnje. Potegnula se i teška artiljerija, a da se nitko nije zapitao kako to da nitko od onih koji su češljali Ustav i zakone, pa na tim pitanjima magistrirali i doktorirali, nije primijetio tako kardinalnu grešku? Ne, lakše je grmiti po društvenim mrežama i zanemarivati logiku

Kad je News Bar u utorak popodne objavio jednu od svojih tradicionalno duhovitih priča kako je Ustavni sud poništio predsjedničke izbore, bio je to sjajan nastavak Facebook-rasprave koja već dva-tri dana bukti Hrvatskom.

Prvo što mi je palo na pamet bilo je da bi štos možda bio još zabavniji da je bilo napisati kako je tužbu Ustavnom sudu zapravo podnio sam Mark Zuckerberg. Jednostavno, dosadilo čovjeku da mu mreža koju je tako pažljivo stvarao bude zagušena kilometarskim bedastoćama.

Naravno da već znate o čemu je riječ. Prvo je portal H-alter objavio tekst da pobjeda Kolinde Grabar Kitarović nije u skladu s Ustavom, jer nisu uračunati nevažeći listići, koje Ustav nigdje ne spominje. H-alter je samo djelomično pročitao zakonski dio priče o izborima, ali iskra je kresnula. Najednom, okupio se dosad najveći forum ustavnopravnih stručnjaka koji se ikad - bar virtualno - našao na jednome mjestu, i sve je eksplodiralo. Tuklo se argumentima i protuargumentima, pozivalo na mišljenja, tumačenja, članke zakona i Ustava. U nekim momentima - logično za ovakve prilike - prisjetili su se sudionici debate i činjenice da je izabrana predsjednica bila na sastanku grupe Bilderberg, taman je sve mirisalo da će se i chemtrails negdje pojaviti, a da će konačni sud morati dati Krešimir Mišak.

A onda je stigla i ona. Bivša eurozastupnica Sandra Perković Jakovina, članica stožera Ive Josipovića, ničim izazvana je krenula pričati kako će pred Ustavnim sudom pokušati oboriti izborni poraz svoga šefa. A sve to bez da ikog išta pita, posebno nekoga tko se u te stvari razumije.

Recimo Ivu Josipovića, profesora na Pravu. Ne, ona je radije odlučila od Ustavnog suda tražiti zaštitu za Ivu Josipovića. Tog istog.

Naravno, odlazeći predsjednik napravio je jedino što je kao pametan čovjek i pravni stručnjak mogao - ogradio se od svoje stožerašice. Bit će utješno tek ako se otkrije da je Josipović zapravo nasjeo još jednom štosu News Bara, makar mislim da ni oni ne bi mogli smisliti ništa ravno izjavi Sandre Perković Jakovine.

Otkud je zapravo ovo sve skupa izronilo?

Doslovno stotine ljudi navodile su zakonske i ustavne članke strašću kojom se u nas ne raspravlja ni o ustašama, partizanima, Hajduku i Dinamu, što je doista fenomen vrijedan pažnje. Potegnula se i teška artiljerija, poput spomenutih teorija zavjere, a da se nitko nije zapitao krajnje jednostavno pitanje: kako to da u 25 godina višestranačkih izbora nijedan od onih silnih domaćih i međunarodnih promatrača, nitko od onih koji su češljali Ustav i zakone za račun EU-a, nitko od ljudi koji su na tim pitanjima magistrirali i doktorirali nije primijetio tako kardinalnu grešku? Ne, lakše je grmiti po društvenim mrežama i zanemarivati logiku. Recimo onu da je Ustavni sud još davne 1995. napravio ono što sad Petrović Jakovina i njezini sljedbenici traže: zaključio da se postotak osvojenih glasova odnosi samo na važeće listiće.

Čini se stoga da je glavni razlog za jednu od najbizarnijih rasprava u povijesti Facebooka to što se pokazalo da je protest oko 60 tisuća glasača koji su listić učinili nevažećim zapravo mnogo manje važan nego su to mislili.

Nema nikakve sumnje da je broj nevažećih listića u nedjelju bio golem. Nema nikakve sumnje ni u to da je pravo svakoga da na takav način izrazi svoj politički stav. Još je manje dvojbeno da toliki broj govori da raste broj nezadovoljnika postojećim odnosom političkih snaga. Ovim 2,5 posto pribrojite bar dio od onih 41 posto birača koji su ostali kod kuće i imate već zavidan broj. Utoliko je njihova poruka doista važna, bez obzira što mislili o njoj. Recimo, ne bi li mnogo bolje pokazali da žele promjene ako se sami kandidiraju i tako se testiraju na političkoj sceni?

Sad se odjednom, međutim, dogodilo da osim simboličke, čin škrabanja po listiću i ispisivanja imena Artema Milevskog ili likova iz Igara prijestolja zapravo nema nikakvog suštinskog značaja. Još gore - ne broje se u konačnom računu. Kud ćeš većeg udarca. Pa je onda normalno ići sve do traženja zaštite Ustavnog suda, jer upravo o tome ovdje i jest riječ, a ne o osporavanju izbora predsjednice.

Naravno, to je kontradikcija samom njihovom postupku na biralištu, na kojem su se tako trudili pokazati da ne žele biti dio ovog ili ovakvog sustava.