Makedonski mediji uporno šute o skopskom parku Gezi

Čudna je navika gradskih vlasti. Izmjene detaljnog urbanističkog plana za središnji dio Skopja, koje su omogućile gradnju novih objekata, izglasane su na maratonskoj sjednici u četiri sata ujutro. Jednako tako se i drveće u centru Skopja na lokacijama određenim za gradnju siječe u tri sata po ponoći uz vidljivo i jako policijsko osiguranje. Stanari su u pidžamama branili drveće ispred zgrade, ali ih je policija u tome spriječila. Šok i uznemirenost trajali su nekoliko dana, a zatim se sve smirilo

„Ako objaviš fotografiju, dobit ćeš kaznenu prijavu“, rekao je naoružani policajac mom kolegi nakon što je fotografirao skupinu teško naoružanih pripadnika specijalne policije koji su raspoređeni u središtu Skopja.

Novinar je na licu mjesta izbrisao fotografiju. “I vi novinari previše sebi dopuštate“, zaključio je ovaj specijalac, koji je s velikim brojem svojih kolega zadužen za operaciju „oslobađanja“ parcele koja je nekad bila mali park i koju su aktivisti branili tako što su zasadili nove mladice i u šatorima, na smjenu, danonoćno bdjeli nad njima.

U policijskoj akciji u dva u noći, isto kao što su prethodno posjekli park, sada su uhićeni i privedeni i parkobranitelji, kako se je ta grupa nazvala. U akciji je sudjelovalo nekoliko stotina – brojke se kreću od 200 do 400 – pripadnika obične policije, ali i specijalnih jedinica za brzo raspoređivanje, koji su krenuli na 11 aktivista i priveli ih na ispitivanje u policijsku postaju. Prema riječima policije, zbog „narušavanja javnog reda i mira“.

Šok je ovaj put izostao. Stanovnici centra i građani Skopja nisu ostali zaprepašteni ni akcijom, ni činjenicom da su aktivisti uhićeni i pušteni nakon petosatnog pritvora ni time da je do podneva promet u gradu bio blokiran, da je policijska nazočnost i brojnost nalikovala na filmsku scenu, pa  ni time da je pristup lokaciji tog jutra  bio zabranjen svima osim stanarima, a i njima samo po unaprijed utvrđenim rutama.

Šok je izostao, jer je ovakvo slamanje otpora stanovništva prema namjeri vlade da u središtu grada sagradi zgrade – najčešće u stilu kvazineoklasicizma i baroka – već viđeno, pa donekle i anticipirano. Naime, isto kao što su se izmjene detaljnog urbanističkog plana za središnji dio Skopja, koje su omogućile gradnju novih objekata, izglasane na maratonskoj sjednici u četiri sata ujutro, tako se i drveće u centru na lokacijama određenim za gradnju siječe oko tri sata po ponoći  uz vidljivo i jako policijsko osiguranje. Prvi su put stanari gotovo u pidžamama sletjeli braniti drveće ispred zgrade, pa su bili nasilno odstranjeni. Šok, uznemirenost i pitanja trajali su nekoliko dana, a zatim se sve smirilo.

Drugi put, na lokaciji do prethodne, početkom prošlog mjeseca, kada je ponovo pod okriljem noći i uz policijsku zaštitu organizirana sječa, stanari i aktivisti organizirali su akciju obrane tako sto su sljedećeg dana održali prosvjed i zasadili mlade sadnice, koje su čuvali, ali su, eto, ponovo noću, privedeni. Nije teško pretpostaviti da će se, nakon nekoliko dana žučljivih statusa i komentara na socijalnim mrežama i možda nekog protesta sve ponovo smiriti, te će na mjestu nekadašnjeg parka niknuti zgrada Agencije za medije, kako će se zvati sadašnji Savjet za radiodifuziju kada se u Saboru izglasaju novi medijski zakoni. Uostalom, građevinski radovi krenuli su istog dana.

Policija, osim što pazi da njezinim pripadnicima netko ne snimi lice, kao da provodi akciju u pakistanskim brdima protiv al-Qaide, kaže kako je postupila na zahtjev vlasnika parcele „da bi spriječila uzurpiranje tuđe imovine i da bi omogućila da onaj koji ima dokumente raspolaže imovinom“.

To što je vlasnik parcele zapravo vlada Republike Makedonije, koja je odlučila dodijeliti zemljište regulatornom tijelu za medije, nekako i nije osobito zanimljivo da bi se spomenulo u većini novinarskih tekstova. Možda zato što je tema visokorizična ako radite u kontroliranom mediju, a takvih je sve više. Nema osobite medijske uznemirenosti, koja bi u pravilu pratila ovakvu policijsku akciju.

Sve je već viđeno i očekivano. I oduzimanje snimljenog materijala, i zabrana fotografiranja, i prijetnje kaznenim prijavama, pa čak i slaganje nekih koji se nazivaju novinarima da smo si „zaista dali previše slobode“.