"U njegovoj poeziji često je prisutan osjećaj bijega, kao i imperativ za taj bijeg. Likovi koji nastanjuju njegove pjesme napola su u prilazu, nekud odlaze, a napola su već otišli. Jesenji ugođaj u ovim pjesmama uvijek je prožet napetošću."
DOM
Živio sam na kraju grada
kao ulična lampa kojoj nitko
ne mijenja sijalicu.
Paučina je držala zidove zajedno,
znoj naše spojene dlanove.
U preobrazbama nevješto sazidanog kamenja
skrivao sam plišanog medvejdića
spasavajući ga od sna.
Danonoćno sam oživljavao prag
vraćajući se kao pčela što
uvijek se vraća na prethodni cvijet.
Vladao je mir kad sam napustio dom:
zagrizena jabuka nije potamnila,
na pismu je bila marka sa starom napuštenom kućom.
Od rođenja se prema tihim prostorima krećem
i poda mnom praznine se lijepe
kao snijeg što ne zna da li zemlji
ili zraku pripada.
POSLIJE NAS
Jednog dana netko će presaviti naše pokrivače
i poslati ih na kemijsko čišćenje
da iz njih istrlja zadnje zrno soli,
otvorit će naša pisma i poslagati ih po datumima
umjesto po pročitanosti.
Jednog dana netko će razmjestiti pokućstvo u sobi
kao šahovske figure na početku nove partije,
otvorit će staru kutiju za cipele
u kojima čuvamo otpalu dugmad s pidžame,
nepotrošene baterije i glad.
Jednog dana vratit će nam se bol u leđima
od težine hotelskih ključeva i
sumnje s kojom nam recepcioner pruža
daljinski upravljač.
Tuđa sažaljenja krenut će za nama
kao mjesečina za zalutalim djetetom.
SJENE NAS MIMOILAZE
Jednog dana ćemo se sresti,
kao brodić od papira i
lubenica što se hladi u rijeci.
Nemir svijeta bit
će s nama. Dlanovima
ćemo pomračiti Sunce i s fenjerom
ćemo se približavati.
Jednog dana vjetar neće
promijeniti pravac.
Breza će poslati lišće
u našim cipelama pred prag.
Vukovi će krenuti za
našom nevinošću.
Leptiri će ostaviti
svoj prah na našim obrazima.
Jedna starica svako jutro
pripovijedat će o nama u čekaonici.
I ovo što kazujem
već je rečeno: čekamo vjetar
kao dvije zastave na graničnom prijelazu.
Jednog dana sve sjene
će nas mimioići.
OTKRIVANJE
Već odavno nikome ne pripadam
kao novčić pao s okvira stare ikone.
Razbacan sam među strogim nasljeđima i zavjetima
iza roleta spuštenih sudbina.
Povijest je prva granica koju moram prijeći,
čekam glas izdvojen iz suzvučja poslušnosti
što će izvijestiti o mojoj daljini.
Kao brončani sam spomenik pod trgom od zvijezda
na kojem ptice vježbaju himne nade,
otkrivam se kao pero zalijepljeno na ljusku jajeta,
koje pripovijeda o preranom odlasku i
koje naviješta nov život.
Dom mi se svaki dan
pod šatorom svijeta tajno mijenja,
samo je djetinjstvo poput meda
što ne dozvoljava tuđe tragove u sebi.
S makedonskog preveo Borislav Pavlovski
Nikola Madžirov, makedonski pjesnik, esejist, prevoditelj, jedno od najuglednijih imena suvremene poezije na području bivše Jugoslavije, rođen je 1973. godine u Strumici. Poezija mu je prevedena na tridesetak jezika i objavljivana u brojnim domaćim i inozemnim izborima i antologijama. Za knjigu pjesama Premješten kamen (Преместен камен, 2007) dobio je istočnoeuropsku pjesničku nagradu "Hubert Burda" i vodeću makedonsku pjesničku nagradu "Braća Miladinov".
Uređivao je poeziju u časopisu za književnost i kulturu Blesok i makedonski je koordinator međunarodne pjesničke mreže Lyrikline – https://www.lyrikline.org. Za pjesničku zbirku Zaključani u gradu (Заклучени во градот, 1999) dobio je nagradu "Studentski zbor" za najbolju debitantsku knjigu u Makedoniji, a za knjigu Negdje, nigdje (Некаде, никаде, 1999) nagradu "Aco Karamanov". Sudjelovao je na brojnim međunarodnim pjesničkim festivalima i dobitnik je više međunarodnih stipendija (International Writing Program – IWP Sveučilišta Iowa u SAD-u, DAAD u Berlinu i druge).
Pjesnikinja Carolyn Forché napisala je predgovor njegovim izabranim pjesmama Remnants of Another Age (2011; preveli Peggy Reid, Graham Reid, Magdalena Horvat i Adam Reed). U prikazu te knjige, objavljenom u časopisu Tottenville Review, Mike Walker piše: "U njegovoj poeziji često je prisutan osjećaj bijega, kao i imperativ za taj bijeg. Likovi koji nastanjuju njegove pjesme napola su u prilazu, nekud odlaze, a napola su već otišli. Jesenji ugođaj u ovim pjesmama uvijek je prožet napetošću."
Na njegove stihove glazbu je komponirao američki avangardni džezist Oliver Lake, suradnik i aranžer Björka i Lou Reeda. Adam Zagajewski za njegovu poeziju kaže da su "pjesme Nikole Madžirova poput ekspresionističkih slika: ispunjene gustim, energičnim potezima kao da izranjaju iz imaginacije da bi u istom trenutku vratile natrag, kao noćne životinje ulovljene farovima automobila." U intervjuu za časopis California Journal of Poetics, Madžirov je opisao svoje iskustvo prevođenja: "Postoje mnoge pjesme u kojima prepoznajemo sebe premda ih nismo napisali, kao što postoje gradovi u kojima zamišljamo sebe mnogo prije nego što smo onamo otputovali. Prevoditelj je šutljivi dekonstruktor, noćni čuvar mostova razlike i razumijevanja." (Miloš Đurđević)
Knjigu Nikole Madžirova "Premješten kamen" objavila je "Fraktura",a možete je naručiti OVDJE
Na Forum.tm-u smo do sada predstavili poeziju Predraga Lucića koju možete pročitati ovdje i Tomaža Šalamuna ovdje