Miloš Đurđević bira za vas: danas predstavljamo Nikolu Madžirova

DOM

 

Živio sam na kraju grada

kao ulična lampa kojoj nitko

ne mijenja sijalicu.

Paučina je držala zidove zajedno,

znoj naše spojene dlanove.

U preobrazbama nevješto sazidanog kamenja

skrivao sam plišanog medvejdića

spasavajući ga od sna.

 

Danonoćno sam oživljavao prag

vraćajući se kao pčela što

uvijek se vraća na prethodni cvijet.

Vladao je mir kad sam napustio dom:

 

zagrizena jabuka nije potamnila,

na pismu je bila marka sa starom napuštenom kućom.

 

Od rođenja se prema tihim prostorima krećem

i poda mnom praznine se lijepe

kao snijeg što ne zna da li zemlji

ili zraku pripada.

 

 

POSLIJE NAS

 

Jednog dana netko će presaviti naše pokrivače

i poslati ih na kemijsko čišćenje

da iz njih istrlja zadnje zrno soli,

otvorit će naša pisma i poslagati ih po datumima

umjesto po pročitanosti.

 

Jednog dana netko će razmjestiti pokućstvo u sobi

kao šahovske figure na početku nove partije,

otvorit će staru kutiju za cipele

u kojima čuvamo otpalu dugmad s pidžame,

nepotrošene baterije i glad.

 

Jednog dana vratit će nam se bol u leđima

od težine hotelskih ključeva i

sumnje s kojom nam recepcioner pruža

daljinski upravljač.

 

Tuđa sažaljenja krenut će za nama

kao mjesečina za zalutalim djetetom.

 

 

SJENE NAS MIMOILAZE

 

Jednog dana ćemo se sresti,

kao brodić od papira i

lubenica što se hladi u rijeci.

Nemir svijeta bit

će s nama. Dlanovima

ćemo pomračiti Sunce i s fenjerom

ćemo se približavati.

 

Jednog dana vjetar neće

promijeniti pravac.

Breza će poslati lišće

u našim cipelama pred prag.

Vukovi će krenuti za

našom nevinošću.

Leptiri će ostaviti

svoj prah na našim obrazima.

 

Jedna starica svako jutro

pripovijedat će o nama u čekaonici.

I ovo što kazujem

već je rečeno: čekamo vjetar

kao dvije zastave na graničnom prijelazu.

 

Jednog dana sve sjene

                                   će nas mimioići.

 

OTKRIVANJE

 

Već odavno nikome ne pripadam

kao novčić pao s okvira stare ikone.

Razbacan sam među strogim nasljeđima i zavjetima

iza roleta spuštenih sudbina.

Povijest je prva granica koju moram prijeći,

čekam glas izdvojen iz suzvučja poslušnosti

što će izvijestiti o mojoj daljini.

Kao brončani sam spomenik pod trgom od zvijezda

na kojem ptice vježbaju himne nade,

otkrivam se kao pero zalijepljeno na ljusku jajeta,

koje pripovijeda o preranom odlasku i

koje naviješta nov život.

Dom mi se svaki dan

pod šatorom svijeta tajno mijenja,

samo je djetinjstvo poput meda

što ne dozvoljava tuđe tragove u sebi.

 

S makedonskog preveo Borislav Pavlovski

 

Nikola Madžirov, makedonski pjesnik, esejist, prevoditelj, jedno od najuglednijih imena suvremene poezije na području bivše Jugoslavije, rođen je 1973. godine u Strumici. Poezija mu je prevedena na tridesetak jezika i objavljivana u brojnim domaćim i inozemnim izborima i antologijama. Za knjigu pjesama Premješten kamen (Преместен камен, 2007) dobio je istočnoeuropsku pjesničku nagradu "Hubert Burda" i vodeću makedonsku pjesničku nagradu "Braća Miladinov".

Uređivao je poeziju u časopisu za književnost i kulturu Blesok i makedonski je koordinator međunarodne pjesničke mreže Lyrikline – https://www.lyrikline.org. Za pjesničku zbirku Zaključani u gradu (Заклучени во градот, 1999) dobio je nagradu "Studentski zbor" za najbolju debitantsku knjigu u Makedoniji, a za knjigu Negdje, nigdje (Некаде, никаде, 1999) nagradu "Aco Karamanov". Sudjelovao je na brojnim međunarodnim pjesničkim festivalima i dobitnik je više međunarodnih stipendija (International Writing Program – IWP  Sveučilišta Iowa u SAD-u, DAAD u Berlinu i druge).

Pjesnikinja Carolyn Forché napisala je predgovor njegovim izabranim pjesmama Remnants of Another Age (2011; preveli Peggy Reid, Graham Reid, Magdalena Horvat i Adam Reed). U prikazu te knjige, objavljenom u časopisu Tottenville Review, Mike Walker piše: "U njegovoj poeziji često je prisutan osjećaj bijega, kao i imperativ za taj bijeg. Likovi koji nastanjuju njegove pjesme napola su u prilazu, nekud odlaze, a napola su već otišli. Jesenji ugođaj u ovim pjesmama uvijek je prožet napetošću."

Na njegove stihove glazbu je komponirao američki avangardni džezist Oliver Lake, suradnik i aranžer Björka i Lou Reeda. Adam Zagajewski za njegovu poeziju kaže da su "pjesme Nikole Madžirova poput ekspresionističkih slika: ispunjene gustim, energičnim potezima kao da izranjaju iz imaginacije da bi u istom trenutku vratile natrag, kao noćne životinje ulovljene farovima automobila." U intervjuu za časopis California Journal of Poetics, Madžirov je opisao svoje iskustvo prevođenja: "Postoje mnoge pjesme u kojima prepoznajemo sebe premda ih nismo napisali, kao što postoje gradovi u kojima zamišljamo sebe mnogo prije nego što smo onamo otputovali. Prevoditelj je šutljivi dekonstruktor, noćni čuvar mostova razlike i razumijevanja." (Miloš Đurđević)

Knjigu Nikole Madžirova "Premješten kamen" objavila je "Fraktura",a možete je naručiti OVDJE

 

Na Forum.tm-u smo do sada predstavili poeziju Predraga Lucića koju možete pročitati ovdje i Tomaža Šalamuna ovdje 

 

 

milos-durdevic-bira-za-vas-danas-predstavljamo-nikolu-madzirova-6424-8286.jpg

"U njegovoj poeziji često je prisutan osjećaj bijega, kao i imperativ za taj bijeg. Likovi koji nastanjuju njegove pjesme napola su u prilazu, nekud odlaze, a napola su već otišli. Jesenji ugođaj u ovim pjesmama uvijek je prožet napetošću."
"U njegovoj poeziji često je prisutan osjećaj bijega, kao i imperativ za taj bijeg. Likovi koji nastanjuju njegove pjesme napola su u prilazu, nekud odlaze, a napola su već otišli. Jesenji ugođaj u ovim pjesmama uvijek je prožet napetošću."