Nino Pavić i Miroslav Kutle progovorili o slučaju Kamensko

Nema puno vijesti o "slučaju Kamensko" u zadnje vrijeme. Posljednja koja se pojavila je iz srpnja ove godine o rušenju prodavaonice u Reljkovićevoj ulici u Zagrebu. Nešto ranije, u veljači, na Županijskom sudu održalo se drugo ročište na kojem nitko nije pokazao interes za kupnju dviju zgrada u centru Zagreba koje se prodaju za 73,4 milijuna kuna, premda je procijenjena vrijednost veća od 120 milijuna kuna. Prošlo je više od pet godina otkad je proglašen stečaj, a radnice i dalje čekaju dio plaća.

"Projekt višegodišnjeg nasada jabuka", naziv je predstave koja je aktualizirala pitanje bivših radnica Kamenskog. Potpisuju je Privremeni kolektiv radnika u kulturi kojeg su okupili KUFER i Teatar &TD, gdje je predstava i izvedena. Naziv je ujedno i ime fiktivnog projekta koji nikad nije bio u planu, a koji je pojedincima poslužio kako bi na konto industrije i radnica zadovoljili svoju financijsku glad.

Priča o Kamenskom možda najbolje sažima tragediju iz tranzicijskog razdoblja u kojem su tvornice, koje su nekad poslovale uspješno, upropaštene lošim poslovnim potezima iza kojih su stajali individualni interesi.

Bojan Mucko, jedan od dramaturga, kaže da je slučaj tvornice Kamensko paradigmatski primjer sveden na dnevnopolitičku vijest o kojoj se u javnosti ne govori dovoljno. Ipak, navodi da je riječ o slučaju koji je, upravo zbog borbe radnica, imao velik odjek u medijskom prostoru.

"Njihov izlazak u javnost je zanimljiv zbog aktera koji su ih dočekali. Radnice su prihvatili pripadnici civilnog društva, odnosno studenti Filozofskog fakulteta, Zelena akcija i Pravo na grad. Država je u tom procesu bila pasivna, a Državno odvjetništvo je cijelu stvar u jednom trenu stavilo pod tepih. Bitka je na kraju praktički izgubljena, što dokazuje i činjenica da će se na području srušene prodavaonice graditi stambeni i poslovni kompleks", rekao je Mucko, kojem je najveći izazov bio reprezentirati društveno i politički snažnu temu, a da pritom ne eksploatira sudbine radnica.

Iako je predstava priča o njima i borbi koju su vodile, glumci ne progovaraju iz njihovih pozicija nego mijenjaju uloge aktera koji su sudjelovali u procesu uništavanja Kamenskog. Tako su na početku bili samo pasivni promatrači da bi potom objasnili kronologiju slučaja progovarajući kao Ninoslav Pavić, Antun Crljenjak, Miroslav Kutle i ostali koje se prozivalo za kriminalne radnje.

Za štetu još nitko nije odgovarao. Kada će biti isplaćena potraživanja radnica, i dalje se ne zna.

Silvio Vovk, jedan od pet glumaca koji su se pojavili na pozornici, kaže da su kroz predstavu htjeli progovoriti kao glumci jer je riječ o bitnom sadržaju.

"Nikako nismo htjeli predstavu svesti na copy/paste njihovih životnih priča koje smo već imali priliku čuti. Pokušali smo unutar umjetničkog procesa vidjeti koji su bili uzroci propasti Kamenskog, kako je izgledao taj sustav dok je funkcionirao te kako se mi kao društvo odnosimo prema njemu", rekao je Vovk.

Nakon što im dvije godine nisu uplaćeni doprinosi, dio radnica je potkraj rujna 2010. godine započeo štrajk glađu da bi nakon tjedan dana njih 430, koliko ih je bilo zaposleno, potraživajući pet zaostalih plaća, krenulo u opći štrajk. Kada je sredinom listopada iste godine proglašen stečaj, ustanovilo se da je iznos svih potraživanja 82 milijuna, dvostruko više nego što je tada tvrdio direktor Crljenjak.

Govorilo se u predstavi i o samoupravljanju propitujući je li taj koncept zaživio u bivšoj državi. Projekt je nastao kao rezultat samoorganizacije radnika u kulturi. Kako kaže Mucko, osim sadržaja, bila im je važna i forma.

Naime, tu nije bilo redatelja koji bi sam donosio odluke, nego su u procesu sudjelovali svi. Glumci bi od dramaturga dobili materijale koje bi potom i sami kroz vježbe mijenjali. Odluke vezane uz izvedbu donosile su se zajednički, odnosno, kako kažu glumci, demokratskim putem.

Inspirirale su ih i bivše radnice Kamenskog koje su, nakon što su završile na burzi, osnovale udrugu koja danas zapošljava desetak radnica. Kako tijekom štrajka, tako i danas – jedne drugima velika su emocionalna potpora.

I one su sudjelovale u predstavi nakon što su, uz potporu zaklade Kultura nova, učile glumce osnovama šivanja. Podršku projektu dali su Ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture.

Dramaturgiju predstave, osim Mucka, potpisuje i Nina Gojić, a izvođači su Csilla Barath Bastaić, Mia Biondić, Ivana Krizmanić, Romina Vitasović Lučić i Silvio Vovk. Moći će se pogledati još dvaput - 20. studenoga i 2. prosinca.