Njena Hrvatska u uniformi

njena-hrvatska-u-uniformi-2470.jpg

Je li KGK izgubila kompas, ili ga nikada i nije imala, ovdje je najmanje važno. Samo želim upozoriti kako smo već u predigri predizborne kampanje suočeni s najavom poteza koji su potencijalno pogubni za Hrvatsku kao demokratsku, civiliziranu državu – poručuje Stjepan Mesić, bivši predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH
Je li KGK izgubila kompas, ili ga nikada i nije imala, ovdje je najmanje važno. Samo želim upozoriti kako smo već u predigri predizborne kampanje suočeni s najavom poteza koji su potencijalno pogubni za Hrvatsku kao demokratsku, civiliziranu državu – poručuje Stjepan Mesić, bivši predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH
Foto: 
FaH / Lana Slivar Dominić

Populizam je neizbježan u borbi za glasove, ali ne temeljen na neznanju i političkoj nepismenosti. Koketiranje s onima koji dovode u pitanje ustavni poredak RH, koji ulicom pokušavaju smijeniti vlast i koji su pokušali legalno izabranima reći: mi smo državu stvarali, mi ćemo odlučivati kakva će biti, sve se to može pretvoriti u bumerang koji će nas bolno pogoditi

Predsjednička kandidatkinja HDZ-a, bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u SAD-u te sadašnja (jer, samo je na neplaćenom dopustu) visoka dužnosnica Atlantskoga pakta Kolinda Grabar Kitarović, čini se kao da se u predizbornoj kampanji što službeno još nije ni počela, mada se intenzivno vodi, malo pogubila. Ili, preciznije rečeno: sve govori u prilog zaključku da je izgubila kompas.

Nemam drugoga objašnjenja za njezinu izjavu da će "rehabilitirati" skupinu generala koje sam na samome početku mojega predsjedničkog mandata umirovio po kratkome postupku. Pa još i to da će generalski zbor (naravno, s tim generalima) angažirati kao skupno savjetodavno tijelo. I moram se upitati, a vjerujem da se isto pita i nemali dio hrvatske javnosti: kakvu to viziju predsjedničke funkcije ima KGK, kakve to ona (i zašto) savjetnike namjerava angažirati?

Kao prvo, da razjasnim neke stvari koje njoj, a vjerujem da je u pitanju doista samo ona, ni danas nisu jasne. Ne može se rehabilitirati one koji su umirovljeni. Rehabilitirati se može nečasno otpuštene, što ja s njoj tako milim generalima nisam učinio, mada su postojali itekako opravdani razlozi za posizanjem i za takvom mjerom. Jer, ti su generali - u osnovi - učinili četiri stvari: prvo, izjasnili su se protiv suradnje s Haaškim sudom, na koju se Hrvatska obvezala Ustavnim zakonom, dakle ustali su protiv ustavnog poretka zemlje koju su branili u Domovinskom ratu. Drugo, ustvrdili su kako kritičko vrednovanje toga rata "vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije", čime su htjeli zatvoriti usta svakome tko bi se usudio ozbiljno istraživati ratne zločine počinjene na hrvatskoj strani (mada su "velikodušno" dopustili mogućnost da se kažnjavaju počinitelji "pojedinačnih zločina", što će se kasnije - i to pred hrvatskim sudom - dogoditi upravo jednome od njih). Treće, ustvrdili su kako se s pravom nadaju da govore "ne samo u svoje ime nego i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine". I četvrto, s takvim su se političkim pamfletom, ponavljam: u svoje ime, u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja te svih hrvatskih građana koji su ... bili na braniku Domovine, obratili šefu države i Vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga, ali i cijeloj javnosti.

Sažeto u jednu rečenicu: pozvali su na državni udar, jer se - poručili su - dovode u pitanje "temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske". Nisam ih optužio za ono što je očito bila njihova intencija, nisam ih nečasno otpustio, uzeo sam u obzir njihove ratne zasluge, ali sam ih hitno poslao u mirovinu, uz poruku da se politikom mogu baviti tek kada obuku civilna odijela. I time sam udario temelje početku depolitizacije vojske, što je jedan od nezaobilaznih uvjeta za vojsku svake demokratske zemlje koja ulazi u NATO.

I sada se nađe gospođa koja je (još uvijek!) na visokoj poziciji upravo u NATO-u i krene u pecanje glasova na predstojećim predsjedničkim izborima čvrstom najavom rehabilitacije upravo tih generala i pretvaranja tzv. generalskog zbora u kolektivno savjetodavno tijelo čelnika države. Pa još u državi koja je teškom mukom i daleko kasnije, nego što je objektivno bilo moguće, ušla u Evropsku uniju i zbog bijega jednoga od generala s "njezinoga popisa" - koji je, i to treba reći - nakon što je uhićen i nakon što mu je u Haagu suđeno, oslobođen i koji se, za sada i do sada, upadljivo kloni bilo kakve politizacije, odnosno izbjegava da ga se instrumentalizira u političke svrhe, ma s koje strane to bilo. Sama mogućnost da se u Evropskoj uniji pojavi šef države s ekipom generalskih savjetnika nešto je od čega će se svima u Bruxellesu dići kosa na glavi. Sjećam se dobro nekih veleposlanika zemalja EU-a koji su me krajnje dobronamjerno upozoravali kako "nije u skladu" s evropskom praksom da se nekoga tko dolazi iz aktivne vojne službe postavlja za ministra obrane, baš u vrijeme kada je Hrvatska to radila. Ne, nisu pravili probleme, ali jasno su dali do znanja da im se to ne sviđa, odnosno da je u raskoraku s evropskim standardima. Baš me zanima što bi rekli da je nekome tada palo na pamet angažirati skupinu generala u ulozi (neka je i samo počasna, mada sumnjam u to) savjetnika šefa države. To definitivno nije evropska praksa. Američka - jest, ali Hrvatska je ipak u Evropi i u Evropskoj uniji, to KGK valjda ipak zna.

Tu treba reći još nešto. Svjedoci smo sve učestalijeg zloupotrebljavanja uniforme, u posljednje vrijeme i usred glavnoga grada Hrvatske. Onaj tko nije u aktivnoj službi, bio on prije toga obični vojnik ili general, savršeno je svejedno, ne može odijevati vojnu odoru kako i kada mu se svidi i paradirati (ili demonstrirati) u njoj. Zakon jasno propisuje da bivši vojnici imaju pravo nositi uniformu samo prigodom obilježavanja državnih blagdana, odnosno u onim prilikama kada su nekamo pozvani, a na pozivu je naznačeno da ih se očekuje u odori. Inače - ne! Visoka dužnosnica NATO-a mora naprosto mora znati da je tako i u svim zemljama Atlantskoga pakta. Pa je li onda, kada je otišla podržati krajnje diskutabilno protestno okupljanje pred Ministarstvom branitelja, našla za shodno da demonstrante i one koji ih (također u uniformama) dolaze poduprijeti, na to upozori? Ako i jest, nitko nije za to čuo, pa bih bio sklon povjerovati da nije. Ma naravno da nije, i tamo je otišla u lov na glasove. A pri tome je pokazala zamjerno nepoznavanje stvari o kojima govori, jer je - da bi prirasla srcu organizatorima mini-puča usred Zagreba - izjavila kako pozna niz zapadnih, demokratskih zemalja i ni u jednoj se s veteranima ne postupa tako kao u Hrvatskoj. Htjela je reći: tako loše. I zaboravila pri tome na "veliki uzor", Sjedinjene Američke Države, gdje su gomile veterana vijetnamskog rata godinama bile prepuštene ulici, drogi, kriminalu, bijedi i siromaštvu.

Populizam je ponekada neizbježan u političkoj borbi, pogotovo u borbi za glasove uoči izbora. Ali, populizam se ne smije temeljiti na neznanju i - teško mi je naći prikladniji izraz - političkoj nepismenosti koja može, u krajnjoj liniji, biti pogubna za cijelu Hrvatsku. Koketiranje s onima koji dovode u pitanje ustavni poredak Republike Hrvatske (Vukovar i table na kojima su i ćirilićni natpisi), onima koji inauguriraju smjenu vlasti pritiskom ulice (Zagreb) i onima koji su prije više od jednoga desetljeća pokušali reći legalno izabranim predstavnicima države: mi smo ovu državu stvarali, mi ćemo odlučivati kakva će ona biti, sve se to u zbroju može pretvoriti u bumerang koji će nas bolno pogoditi. Neće pogoditi samo KGK, pogodit će Hrvatsku i ugroziti još uvijek krhke temelje demokracije u našoj zemlji.

Zato sam na izjavu predsjedničke kandidatkinje HDZ-a reagirao. Ne zato da se miješam u predizbornu kampanju, koja - ponavljam - službeno još i nije počela, nego da upozorim kako smo već u predigri te kampanje suočeni s najavom poteza i potezima koji su potencijalno pogubni za Hrvatsku kao demokratsku, civiliziranu državu. A samo takvu Hrvatsku želim i samo sam se za takvu Hrvatsku borio u svojih deset godina na čelu države.

Je li KGK izgubila kompas, ili ga nikada i nije imala, pri tome je najmanje važno. No, važno je shvatiti, i to na vrijeme, kamo i kako bi "ona i generali" vodili ovu zemlju da joj uspije domoći se položaja Predsjednice Republike.