Ogromni ružičasti slon Milanović

ogromni-ruzicasti-slon-milanovic-1890.jpg

Može li vječni "kandidat za kandidata" preuzeti kormilo SDP-a i hoće li njemu i stranci u subotu svanuti "novi dan"?
Može li vječni "kandidat za kandidata" preuzeti kormilo SDP-a i hoće li njemu i stranci u subotu svanuti "novi dan"?
Foto: 
FaH / Dario Grzelj

Šutljivi članovi prijekog suda Partije koja se rješava Linića nisu se čak usudili ni izaći pred novinare nego su pobjegli na stražnji izlaz, za služinčad. Što, uostalom, očekivati od kojekakvih zmajlovića, borzanica, hajdaša, grčića, marasa, opačićki i ostale sitne boranije koji izravno ovise o volji šefa? Jedino što brinu je da oni ne budu sljedeći na udaru iracionalnog gazde, koji se ponaša poput nenavođenog projektila

 

Zlatko Komadina prvi je javno odlučio prestati se pretvarati da ne vidi ogromnog ružičastog slona nasred sobe. Nakon dugog niza piškit-ću-kakit-ću godina, vječnom "kandidatu za kandidata", kako je sam sebe opisivao nakon svake špekulacije da će u predsjedničku utrku ovu ili onu, napokon je puknuo film i poslije sjednice Predsjedništva SDP-a na kojoj je predloženo izbacivanje Slavka Linića iz stranke, objavio svoju kandidaturu za čelnika socijaldemokrata. Odbio se izjasniti znači li to da će s istomišljenicima pokušati izazvati izvanredne izbore za predsjednika SDP-a ili će pričekati redovite izbore koji u njih dolaze nakon svakih parlamentarnih izbora, ali znakovito je najavio kako je "subota novi dan". U subotu, naime, zasjeda Glavni odbor SDP-a koji bi trebao potvrditi ili odbiti odluku Predsjedništva o torpediranju Linića iz stranačkih redova.

Neovisno o ishodu sjednice Glavnog odbora, već je prilično izvjesno da je subota prijelomni dan za SDP, kao rijetko koji do sada u povijesti stranke, a da su Zoranu Milanoviću dani odbrojani i u stranci i u Vladi, bez obzira na to hoće li trajati još mjesec-dva ili će na silu izdržati do kraja mandata. Sve u svemu, inventura njegova promašena predsjednikovanja u obje fotelje pokazat će da je Milanović lako kvarljiva roba, s vrlo ograničenim rokom trajanja, u, za njega, najboljem slučaju - najduže do kraja 2015. godine.

Ružičastog slona razbaškarenog u njihovoj fotelji konačno su, doduše unutar četiri SDP-ova zida, ugledali i Rajko Ostojić, Mirando Mrsić i Davor Bernardić. Na Milanovićev kratki uvod na Predsjedništvu po kojemu "Linića treba izbaciti jer to zaslužuje", ostali junaci mukom zamukoše i za dvadesetak minuta tema je bila apsolvirana. Šutljivi članovi prijekog suda Partije nisu se čak usudili ni izaći pred novinare nego su pobjegli na stražnji izlaz, štono bi se reklo, za služinčad. Što, uostalom, očekivati od kojekakvih zmajlovića, borzanica, hajdaša, grčića, marasa, opačićki i ostale sitne boranije koji izravno ovise o volji šefa? Imamo li od takvih uopće pravo očekivati bilo kakav ljudski integritet? Jedino o čemu brinu jest da nakon Linića oni ne budu sljedeći na udaru iracionalnog gazde, čije odluke i ponašanje sada već poprimaju karakteristike nenavođenog projektila.

O stanju svijesti čovjeka koji nam vodi državu vrlo zorno govore njegove riječi koje su procurile s Predsjedništva: "Netko je negdje nazvao Slavka Linića patrijarhom SDP-a. Patrijarh je samo jedan, a ja to nisam. Ako nisam ja, onda nije nitko". Bilo je i prijetnji: "Ako je netko spreman za bitku u subotu ja sam fit. U zubima mogu nositi tri puta težeg protivnika". Za svaki slučaj, ucijenio je i glavnoodbornike prije subote: "Ako Linić ne ode, to će značiti prijevremene izbore", pa nek' si cure i dečki misle kako će glasati na sjednici o Liniću i ide li im se u opoziciju, jer ne postoji ta alkemija kojom bi s njim uspjeli dobiti parlamentarne izbore.

U top-five zoranizama svih vremena svakako ulazi objašnjenje zašto je Tonina Piculu, apsolutnog pobjednika na euroizborima, ove godine ponizio tek petim mjestom na listi: "Tonino je bio naš najljeniji zastupnik u Saboru, a ja sam ga prošli puta stavio na prvo mjesto. I dobio je jedva 50 posto glasova". Milanović nekome spočitava da je lijen? I to još u Saboru?

U subotu će Glavni odbor glasati o izbacivanju Linića iz stranke i izvještaju nakon izbora za Europski parlament, a zapravo će glasati o povjerenju Milanoviću. Trenutačno se u političkim kuloarima razvija niz scenarija, i nitko uistinu nema pojma što će se na sjednici dogoditi, jedino je sigurno da je baš svaki ishod nepovoljan po Milanovića, čak i ako uspije zadržati glavu iznad vode.

Na sjednici će, najavili su, govoriti Linić, Nada Čavlović Smiljanec i Tonino Picula. Past će kiša teških riječi.

Važan indikator bit će hoće li odbornici izglasati tajno izjašnjavanje o Liniću, i hoće li uopće itko zatražiti tajnost glasanja. Značit će to da su u strahu od Milanovića, ali da baš zato traže svoje pravo na stav. Spominje se i mogućnost bojkotiranja kvoruma, da jednostavno ne dođe dovoljan broj članova tog tijela i sjednica se ne može održati. S obzirom na poznate prijašnje Milanovićeve navade, nitko ne bi bio iznenađen viješću da je Milanović ponaosob nazvao svakog člana Glavnog odbora i, da upotrijebimo eufemizam, sugerirao mu koje odluke treba poduprijeti. Ne bi mu bilo prvi put.

Glavni odbor odluku o Linićevu brisanju iz stranke donosi običnom većinom. Što ako ne prođe? Hoće li patrijarh koji to nije abdicirati? Što ako prođe s tijesnom razlikom? Hoće li Milanović preuzeti odgovornost jer je raskolio stranku?

Što ako se na Glavnom odboru skupi dvije trećine glasova za raspisivanje izvanrednih izbora za predsjednika? Ako se i ne skupi dovoljno, što ako se pokaže da polovica stranke želi novog predsjednika? Za Milanovića u subotu neće biti dobrog rješenja. Pogotovo ako se pokaže da je Komadina uspio organizirati dovoljan broj istomišljenika.

Velika je većina SDP-ovaca svjesna da na iduće izbore ne mogu predvođeni Milanovićem, čovjekom koji je u godinu dana izgubio troje izbore zaredom. Bez njega, možda se i ukaže kakva šansa da se provuku i u nekakvoj čudnovatoj koaliciji zadrže vlast. Njegove čudotvorne moći da sve što napadne pretvori u čisto zlato, a sve čime se bavi završi u mulju i žabokrečini, na izborima im neće biti od osobite koristi. Oblak koruptivnih i nepotističkih afera koji se nad njim nadvio, ovom ćemo prilikom zanemariti.

Onaj koji "u zubima može nositi tri puta težeg protivnika" ni na sekundu se nije zamislio nad činjenicom da su mu od četvorice oponenata na Predsjedništvu čak dvojica potpredsjednika stranke, dvojica ministara i dvojica šefova najjačih stranačkih organizacija. Jer on je "fit".

Kolika je to ljuta muka nasjela na SDP govori i informacija da su se dva žestoka unutarstranačka suparnika, Rajko Ostojić i Mirando Mrsić, našli na istoj strani. U potrazi za novim stranačkim predsjednikom. Na tom je projektu, navode stranačke indiskrecije, jako angažiran i predsjednik države Ivo Josipović. On ga, navodno, rado više ne bi gledao ni na mjestu predsjednika Vlade, ali Komadina je izričito naglasio da ga izvršna vlast ne zanima. To bi značilo povratak na Linićevu ideju od prije nekoliko godina da se razdvoje funkcije predsjednika stranke i Vlade, od kada se i našao Milanoviću na zubu.

Spominju stranački kuloari i promjenu premijera, ali bez izbora, nego samo pronalaskom novog mandatara kojemu bi osigurali parlamentarnu većinu, i neki navodno na tome mjestu vide direktora Podravke Zvonimira Mršića, ali su za tu akviziju šanse trenutačno vrlo slabe.

U subotu se, dakle, na Iblerovu trgu ide do "istrage vaše ili naše". Premijer Zemlje Dembelije zadobivene rane već će za nekoliko dana vidati u Brazilu na otvorenju Mundijala. Jer, da ga citiramo, njega to ide, to mu pripada. To što je uništio stranku, kadrovski je opustošio, potpuno dotukao socijaldemokraciju, snobovsko-elitističkim navadama poništio ljevicu, štetočinskim djelovanjem dramatično srozao rejting SDP-a, građani nisu nikada živjeli gore, a Vlada koju vodi panično vapi za bilo kakvim rezultatom, njemu nije razlog ni da podigne obrvu. Sve dok se može vozikati pod rotirkama i iščitavati vinske karte u skupim restoranima.

Nastavi li ustrajavati na svom ostanku na tronu idućih godinu i pol dana, što znači da ćemo se svi baviti isključivo stanjem u SDP-u, a sve drugo, ako se uopće i kreće, stat će, što je za državu koja je već sada u punom kolapsu potpuno izgubljeno vrijeme.

Nakon toga, kopanje po kontejnerima kojemu sada sve više svjedočimo moglo bi se činiti kao čista pastorala, i mogli bi to biti dani za kojim će sjetno čeznuti oni koji uspiju preživjeti.