Poanta je ta da ti jedno dijeljenje može biti nenaklonjeno, ali cijela igra – teško Foto: HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ ik
Možeš blefirati neke ljude neko vrijeme, ali ne možeš blefirati iste ljude non stop. Pogotovo kad su ulozi previsoki
Sjedimo sinoć moj frend Sale i ja kod mene doma i gledamo vijesti.
Sale je moj kolega s Filozofskog faksa, mada smo se upoznali nevezano za faks preko zajedničke prijateljice. Upravo smo čekali trećeg frenda pa da se zaletimo negdje van, u neki ludi provod, kao da ludi provodi postoje… Možda i postoje, u Johannu Francku ili Pepermintu?
No to nije bitno. Bitno je to kaj Sale ubija u pokeru, lik je naprosto brutalan analitičar, pola čovjek – pola skener. Bio mi je prepričavao zgodu s jedne partije u Resniku u kojoj su sudjelovali on i još dvojica likova.
Onak, neki polujazavci, srednja žalost od igrača. Ipak, poker je nerijetko igra sreće, jednostavno postoje situacije u kojima je glupo kockati se, odnosno riskirati, ako ti je u datom dijeljenju kartaški Kairos prdnuo u špil. Poanta je ta da ti jedno dijeljenje može biti nenaklonjeno, ali cijela igra – teško.
Uglavnom, prepričao mi je kako je prepoznao blefera i digao ga na foru… Pratio je dva kruga njegovo naglo i visoko podizanje uloga i kada ga je napokon isplatio, lik se uvrijedio i nije htio pokazati karte, rekavši Saletu da neka nosi sav ulog. Karte dakle nije pokazao, a treći ga lik, u tom dijeljenju diler, nije
htio pratiti, nego je nasjeo na blef.
Pušio sam cigaretu i sa zanimanjem pratio Saletovo izlaganje. Fora mi ga je slušati iz više razloga, jedan od kojih je taj kaj stalno koristi riječ aševi, na što sam posve nenaviknut, budući da moje društvo koje brlja s kartama koristi, isto kao i ja, termin asevi.
Poklopila se zgodna situacija, jer upravo kako je završio priču o bleferu, počelo je na vijestima govoriti kako je Karamarko otišao sa sastanka s Petrovljevim i Milanovićem. I tada mi je sinulo da su njih trojica, baš kao i moj frend Sale, sudjelovali u partiji pokera.
Milanović je u prvom dijeljenju prvi spustio karte i odustao od igre, a Karamarko je na blef ulovio Petrova (iako se možda Petrov samo pravio da ne vidi Karamarkov blef, baš kao Mel Gibson u Mavericku, kada namjerno gubi prva dijeljenja ne bi li uočio tko, kako i kada blefira) i pobrao sav ulog.
U drugom dijeljenju višestruko se povećao početni ulog. Milanović se vratio u igru i pratio Karamarkovo podizanje uloga. Zatim je Karamarko naglo i visoko podignuo ulog ne bi li prestrašio Milanovića, a ovaj se nije dao blefirati nego je pratio Karamarka, isplatio ga i tražio ga da pokaže karte.
Karamarko je na to spustio karte ne pokazavši ih, već je samo izjurio van s partije i rekao novinarima da je igra gotova, dajući naslutiti da će Petrov i Milanović podijeliti svu Karamarkovu lovu, u omjeru koji će biti predmet dogovora.
Rekao da zatim je sramotan i nečastan Milanovićev blef, da je blef prevarantska taktika, nedostojna njega i ljudi koje predstavlja. Sasvim je zaboravio na prvo dijeljenje u kojem se poslužio blefom da uđe u egal s Petrovljevim, podižući ulog i ne otkrivajući karte. Prevedeno u stvarni događaj, nije se
izjasnio oko Petrovljevih zahtjeva za nestranačkim mandatarom i tripartitnom vladom. Međutim, u drugom dijeljenju je blef pročitan…
Jedini problem je što Petrov obožava poker, i svaki dan je mogućnost nove partije, i sada je vidjeti ima li Karamarko volje, želuca i novca za novu partiju u kojoj mora ići all in.
Toliko je Saleta, drugog frenda i mene pogodio ovaj politički prevrat, da nismo imali snage van. Oni su otišli doma, a ja sam do dugo u noć razmišljao o tome kako je poker zajebana, ali zanimljiva igra.