Politička elita u našoj mahali

politicka-elita-u-nasoj-mahali-2063.jpg

Što se ima za čestitati ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću kada nevoljnike kojima je neki poduzetnički kabahadija mjesecima uskraćivao plaće, pa su ostali dužni Bogu i vragu, još jednom osudi, i to na sedmogodišnji život s 800 kuna na mjesec? Što im odmah ne puca u čelo? Humanije je
Što se ima za čestitati ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću kada nevoljnike kojima je neki poduzetnički kabahadija mjesecima uskraćivao plaće, pa su ostali dužni Bogu i vragu, još jednom osudi, i to na sedmogodišnji život s 800 kuna na mjesec? Što im odmah ne puca u čelo? Humanije je
Foto: 
FaH

Na predstojeće parlamentarne izbore neće se moći izaći čak ni začepljena nosa. Iz higijenskih razloga. Ako se ipak možete nositi s tolikim smradom, potpuno je svejedno kako ćete glasati. Koga god zaokružite, izabrali ste isto - sitne kokošare i bijedne žicare za koje ste vi uvijek samo stoka sitnog zuba

"Svijet ima dovoljno za svačiju potrebu, ali nema dovoljno za svačiju pohlepu", tako je nekako zborio Mahatma Gandhi. Ako stvar potpuno lokaliziramo i prilagodimo domaćim prilikama, tada bi mirotvorčeva maksima otprilike glasila – "Hrvatska vjerojatno ima dovoljno za svačiju potrebu, ali nema dovoljno za svačiju pohlepu". Ovo svačije u drugom dijelu rečenice odnosi se, ne sumnjate valjda, na politiku i političare i na ono što oni smatraju svojom potrebom, a svatko pošten i normalan – pohlepom. Neovisno o tome je li riječ o gramzivosti za novcem, vlastohleplju ili častohleplju. Sve dok ih puštamo da budu sami sebi svrha.

Evo je upravo mlađahni ministar financija javno iskobečio oči nad činjenicom da u državnom i javnom sektoru više od 20 tisuća zaposlenih prima plaću veću od 10 tisuća kuna. I najavio kresanje. Već u rujanskom rebalansu proračuna koji je nužan, kako je objasnio, jer ovoga ljeta nije dovoljno sunčevih zraka pomilovalo najljepšu obalu na svijetu. Što bi čovjek trebao misliti o državi koja svoje financije, sadašnjost i budućnost, planira ovisno o količini sunca, druga je tema, ali svakako zgodno za ilustraciju tko nam i kako vodi zemlju. Pri čemu dodatnu lakrdiju stvara to što ministar turizma ne da ni čuti da mu je u resoru opći potop, dok je financ-ministar preuzeo na sebe tužnu i neugodnu dužnost da ugasi svjetlo, optimizmu ministara poduzetništva, europskih fondova i turizma unatoč. Ili baš zato.

Svega nekoliko sati ranije, na okruglom stolu o zakonu o stečaju potrošača (na koji, usput rečeno, ministar pravosuđa nije našao shodnim pozvati predstavnike udruge Blokirani, vitalno zainteresirane za taj zakon) prpošni financ-ministar zaključio je kako je pitanje koje se uređuje zakonom "suštinsko pitanje izlaska iz krize". I to ne samo ekonomsko i pravno, nego i socijalno i zdravstveno pitanje, dometnuo je ženerozno, a kolegi iz pravosudnog resora čestitao na "hrabrosti da ponudi zakon i institute kakve Hrvatska dosad nije imala". Što se ima za čestitati kada nevoljnike kojima je neki kabahadija, što ih u nas volimo ljupko nazivati poduzetnicima, mjesecima uskraćivao plaće trpajući ih u svoje džepove, pa su ne svojom krivnjom ostali dužni Bogu i vragu, još jednom osudite, i to na sedmogodišnji život s 800 kuna na mjesec? Što im odmah ne pucate u čelo? Humanije je.

Prisnažio je i vrli ministar rada, beskrajno ponosan na svoj taze Zakon o radu, do neba ponižavajući za rad i radnike, koje je sveo na razinu najjeftinije robe, s najavom da će se rebalansom rezati sva primanja državnih službenika, a ne samo ona iznad deset tisuća kuna. Slučajno ili ne, u najnovijim zlosutnim najavama kasapljenja po novčanicima spominju se samo državni službenici, ali ne i državni dužnosnici. Na stranu to što se državnih službenika nakotilo sve dok i zadnji nositelj partijske iskaznice nije pristigao na državni valov, upravo dužnosnici, za hrvatske prilike, imaju božanski status, barem kada je o financijama riječ.

Dok vas po novom ZOR-u poslodavac, zaštićen kao lički medvjed, može muljati oko otpremnine i otkaznog roka, i može vam ga uvaliti i dok ste na bolovanju ili godišnjem, dužnosnici (koji na godišnji odlaze kad požele, a bolovanja ni ne otvaraju da im ne bi koja kuna otišla s plaće) još godinu dana nakon što dobiju pedalu mogu nezainteresirano kopati nos i dobivati masnu plaću iz proračuna. Toliki je, naime, otkazni rok dužnosnicima. Nešto teže će im, sirotima, biti drugih šest mjeseci jer će dobivati "samo" pola dužnosničke plaće, a vi se snalazite s trećinom svog bruta po godini staža u firmi kako znate i umijete, ako ste sretni da ga uopće utjerate. Ili s 800 kuna mjesečno ako odlučite "spas" potražiti u osobnom bankrotu.

Dužnosničke savjetnike koji imaju dva zamjenika i tri pomoćnika, a svaki od njih tajnicu i šofera, ne spominjemo. Skupe limuzine i najnovije smartphone već je ofucano navoditi. Tjelohranitelji, službene kartice, privatna vozikanja državnim avionom, besmislena i beskorisna putovanja u pratnji pogoleme kamarile i dnevnice ulaze u korisnički paket. U parlamentu osim plaća u visini barem tri prosječne u državi, još svaka stranka po glavi zastupnika dobiva 326 tisuća kuna. Za "rad na terenu". Ovo je pristojan medij, pa nećemo napisati što taj "rad" uglavnom podrazumijeva.

Neće se ovdje naći ni kakav Jose Mujica ili Andrej Kiska da barem jednokratno, instantno pomogne siromasima. Niti bi to riješilo problem. Ali ne vidimo ni istinsku volju našeg mudrog vodstva da se tom rastućem jadu pomogne jer u fokus politike, i to samo na riječima, dopadnu tek nešto malo prije nego što se s biračkih kutija počne brisati prašina za još jednu šaradu koju ponosno nazivamo demokracijom. "U se, na se i poda se", tri su zapovijedi kojih se drži ovdašnja takozvana politička elita. Premda u ovoj našoj otužnoj mahali, ovo što nam danas vodi državu elite nije vidjelo dok se nije dočepalo državnog novca. I debelo umrežilo s tajkunima, privrednim i bankarskim moćnicima.

Nema tome koji dan kako se na uglednom britanskom tjedniku The Economistu kočio naslov: "Bolesna Hrvatska. Veliki nered". Koji mjesec ranije isti nas je list uvrstio u deset najgorih ekonomija na svijetu. Nedavno nas je Financial Times proglasio novom Grčkom.

Pa je ambiciozni ministar financija odlučio uvesti reda. I već upao u problem, jer premijer se izjasnio – do izbora reforme niks, samo PR. Još je premijer, po uzoru na svog duhovnog vođu koji je trenutačno na dugogodišnjem odmoru u Remetincu, izdao i jamstvenu karticu, doduše, vrlo kratku: "Nema boljih od nas, mi smo jamac". Tko se nije skrio, magarac je bio.

Ima izbora na koje čovjek odluči izaći začepljena nosa, zaokružiti broj ispred nekog imena ili liste, pa što bude. Predstojeći u godinu i pol bit će od onih na koje se, kada znamo ponudu, ne može izaći čak ni začepljena nosa. Iz higijenskih razloga. Ako se ipak možete nositi s tolikim smradom, potpuno je svejedno kako ćete glasati. Koga god zaokružite, izabrali ste isto - sitne kokošare i bijedne žicare za koje ste vi uvijek bili i ostali samo stoka sitnog zuba, važna samo na dan izbora, da im sačuvate stražnjice u foteljama. U međuvremenu vaš je zadatak gladovati i krepavati da bi se oni tovili.