Predsjednički izbori – samo za one dobroga želuca

Doista, tko to savjetuje predsjedničku kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar Kitarović? Gospođa se već danima zapliće kao pile u kučine u vezi iznenada zabljesnule analitičarske zvijezde Dejana Jovića, kojega je dojučerašnji šef, predsjednik države Ivo Josipović ekspresno torpedirao s dužnosti čim je nanjušio da bi mu glavni analitičar, kojega je do tada praktički krvlju u baš svakoj prilici branio, mogao ugroziti kampanju.

Čim je bez milosti, ne trepnuvši, šutnuo čovjeka iza kojega je četiri i pol godine bezrezervno stajao, Josipović je odmah pohitao prstom uprijeti u HDZ i njegove vanjskopolitičke ministre Miomira Žužula i Grabar Kitarović, kod kojih je Jović također bio u konzultantskom angažmanu, i kao da je to najstrašnija uvreda i najveće zlo na svijetu, slavodobitno objavio – "aha, ulovio sam vas s prstima u pekmezu, Jović je i HDZ-ove ministre savjetovao". Revna Josipovićeva nova glasnogovornica, Mladenka Šarić, bivša novinarka i PR-savjetnica u nedavnoj neuspješnoj kampanji Nikice Gabrića za europarlamentarne izbore, odmah je požurila novinarima zdilati ugovor koji uistinu potvrđuje Jovićev angažman za ministrovanja Grabar Kitarović.

I sad HDZ-ova predsjednička kandidatkinja, umjesto da Josipoviću odgovori zašto mu je Jović četiri i pol godine bio desna ruka ako je odjednom postao tolika nesreća za hrvatsku državu i narod da ga i sam prokazuje kao HDZ-ova suradnika i time zaključi besmislenu polemiku, ni sama ne zna odgovoriti je li ga angažirala ili nije, je li ga htjela ili nije, je li s njim potpisala ugovor ili nije, i ta burleska traje li, traje.

A Jović u časopisu Politička misao, zbog kojega se na njega digla kuka i motika, nije napisao ništa što ne stoji. Realno je opisao ambijent u kojem se provodio referendum o neovisnosti Hrvatske i u kojem su zagovaratelji opcije suprotnoj od one koja je pobijedila nosili glavu u torbi, ako su se uopće u toj atmosferi usudili javno iznositi svoje mišljenje.

Jović je naprosto "pao" kao žrtva Josipovićeva licemjerja, kukavičluka i vlastohleplja, koji je ocijenio njegove teze kao "štetne i pogrešne". Samo što nije objasnio je li to štetno za znanstvenu valorizaciju povijesti ili za njegov sitni ćar i gramzivost za vlašću. Jovićevi stavovi svakome u politici oduvijek su poznati i, što je za ovu priču još važnije, dosljedni i nepromijenjeni sve ove godine, i Josipović je, angažirajući ga, znao kakvu popudbinu ovaj sa sobom donosi. Kako četiri i pol godine nije znao kakvu guju u njedrima nosi i kako je tek sad iznenada progledao i instantno odbacio bliskog suradnika kao da je kužan i kao da ništa tako heretično i blasfemično poput Jovića do sada po zemlji nije hodalo? Znao je, naravno, s njegovim se stavovima uglavnom i slagao, tako da je ovdje riječ samo o paničnom, a bijednom batrganju u spašavanju kampanje.

Zašto je Grabar Kitarović pala na jadnu priču u kojoj je krimen imati Jovića za suradnika i cirkus u kojemu je Josipoviću, pazi hipokrizije, vrhunski udarac protukandidatkinji to što je Jović prije nego njemu i njoj bio savjetnik, morat će se ozbiljno proanalizirati u njezinu stožeru, jer se očito iz toga nije u stanju iskobeljati. Možda da Jovića uzme za glavnog analitičara.

I nije to jedini problem Grabar Kitarović. Nominalno, ona je predsjednička kandidatkinja stranke koja je (još uvijek nepravomoćno) proglašena krivom i osuđena u aferi Fimi medija zbog pustošenja javnih tvrtki za desetke milijune kuna i protupravne koristi koje je na taj način stekla. Kako će braniti moral i poštenje u politici, pogotovo u vlastitoj stranci, vjerojatno će u kampanji biti gadljivo za gledati. Morat će objasniti i svoje sudjelovanje u Vladi premijera Ive Sanadera koji je na istom suđenju, uz naložen povrat novca, nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora. Odgovor da ništa o tome nije znala neće biti dovoljan. Njezine osobne afere poput suprugova korištenja službenog automobila veleposlanstva u Washingtonu u privatne svrhe i pokušaj zataškavanja narko-skandala u hrvatskom konzulatu u New Yorku u usporedbi s HDZ-ovim kriminalom minorne su, ali i na ta će pitanja morati jasno odgovoriti želi li biti uvjerljiva.

Uz osuđeni HDZ, iza njene kandidature stoji čitav koloplet čudnovatih strančica, od kleronacionalističkih do liberala, pa i to otvara pitanje koga ona predstavlja. Jedini zaključak koji se za sada može izvući jest da konkurira za ovovjeku Djevicu Mariju, sudeći prema nastupima s oltara, što je svakako inovacija u praksi domaćih političkih kampanja. HDZ-ovcima očito više nije dovoljno da ih s oltara zagovaraju svećenici, nego su se i sami za križom primili čitanja Biblije bogobojaznim ovčicama.

Vrhunac političke karijere Grabar Kitarović zastupanje je militarističke organizacije koja je bez milosti, kolateralno ubijala nevinu djecu po Afganistanu. No, kao visoka dužnosnica NATO-pakta bila je puna razumijevanja i alibija za ubojstva civila pod zastavom institucije koja je plaća. Kao što joj je bilo i sasvim normalno da nakon ubijanja nevinih afganistanskih civila, NATO-vci "izađu na teren, ispričaju se, kompenziraju obitelji te ulažu novce u izgradnju škola i ambulanti". Ona se, otvorila je dušu u Zagrebu, "kao žena sa stradanjima civila nosila beskrajno teško". Nije znano je li i pored zgarišta afganistanskih kuća koje je sravnio njezin poslodavac ostavljala čiste vrećice s hranom, kao i u Hrvatskoj, s čijom se bijedom i siromaštvom ne može i ne želi pomiriti. Dužna nam je i stav o Kevinoj jami i pravu na vlastito mišljenje isključivo u svoja četiri zida.

Na žalost po sve one koji još žive u iluziji da svojim glasom mogu bilo što promijeniti u ovoj državi, stvari jednako tragično i tužno stoje i na drugoj strani.

I dok još zdvajamo konkurira li Grabar Kitarović za Djevicu Mariju ili šeficu Crvenog križa, u nedoumicu za što se zapravo natječe doveo nas je i predsjednik Josipović.

Kada četiri i pol godine ne radiš ništa, onda je u tri mjeseca teško suvislo nadoknaditi taj nerad i kompenzirati ga bujicom inicijativa. Nije nam jasno jasno kandidira li se možda za suca Ustavnog suda, s obzirom na njegov novi prijedlog Ustava. Krajnje je neodgovorno i neozbiljno poigravati se u predizbornoj kampanji temeljnim aktom države, pogotovo uz ridikulozno i nebulozno objašnjenje da novi Ustav predlaže tri mjeseca prije izbora zato što je tek iznutra mogao vidjeti što sve ne funkcionira. Svi mi koji nismo unutra prilično jasno vidimo gdje stvari štekaju. Osim toga, prije četiri i pol dokone godine na Pantovčaku, Josipović je i šest godina bio saborski zastupnik, pa je i tada itekako bio "unutra" i mogao je vidjeti što sve ne šljaka s Ustavom i državnim uređenjem. Ne znamo u što je Josipović tih šest godina gledao, ali u Ustav svakako nije, jer se ne spominjemo da je tada predlagao manji broj zastupnika u Saboru ili sažimanja države na pet do osam regija. Nije mu tada, naravno, bilo u interesu, osobnom i stranačkom, izlaziti s takvim prijedlozima.

A možda se, s obzirom na prijedlog reforme znanstvenog sustava i kritike bolonjskog modela studiranja kojega je, en passant, za hrvatske potrebe on kreirao, natječe za ministra znanosti ili rektora Sveučilišta. Ili ipak za ravnatelja Caritasa, s obzirom na to da je upravo ovih dana otkrio da u Hrvatskoj postoje siromašna i gladna djeca, a, gle čuda, ima i beskućnika.

Kakav je zalet uhvatio, valja ovih dana očekivati i njegovu poljoprivrednu reformu, prijedlog državnog proračuna za 2015. godinu, sigurno je neki od njegovih savjetničkih timova izmislio lijek protiv raka, a negdje potkraj studenoga, na vrhuncu kampanje, priča se, novinari će biti pozvani na predstavljanje vremeplova što ga je konstruirao skup znanstvenika pod njegovim mudrim vodstvom.

Neće se trenutačno u Hrvatskoj naći bolje ilustracije od predsjednika Josipovića za onu narodnu "selo gori, a baba se češlja".

Nije baš da se ima pohvaliti i s ekipom koja je uz i iza njega. Kandidat je Kukuriku koalicije, koja tvori najneuspješniju i najnesposobniju Vladu ikada, koja je građane prevela preko granice izdržljivosti, i u kojoj je teško izdvojiti ministarski resor u kojemu nije bilo afera ili barem sukoba interesa, ali predsjednik im tek tu i tamo samo operetno da pec-pec po prstima.

SDP, vodeći u koaliciji, mazali su nam oči, za razliku od HDZ-a poštena je stranka. Kad ono, dvoje članova Predsjedništva pod teškim optužbama za korupciju i podmićivanje. Josipović je često i rado obilazio Željka Sabu koji je, prema optužnici, čak i djecu potkradao. Na privatnim žurkama Marine Lovrić Merzel koje je plaćala novcem županijskog proračuna, i za koje je se među ostalima tereti za milijunske malverzacije novcem građana, nerijetko je bio Najdraži Gost. I nije da Josipović baš ima nekih problema s nezakonito uzetim novcima. Eto, nikako da, unatoč obećanju, vrati 200 tisuća kuna kriminalnog porijekla koje mu je za kampanju dao Robert Ježić, bliski Sanaderov suradnik u veleizdaji u kojoj je taj novac i pribavljen.

Čvrsto iza njega stoji i HNS, koji je do savršenstva doveo model stranačkog uhljebljenja u državnoj upravi i javnim poduzećima, a čiji je glavni tajnik pred zatvorskom kaznom zbog malverzacija sa zemljištem na kojem se trebao izgraditi centar za invalide. I IDS je tu, oko kojeg se njihov bivši potpredsjednik Damir Kajin ne prestaje derati da su kriminalci i mafijaši, a počasni im je predsjednik suočen s optužbama za primanje pola milijuna eura mita. Eto i reformista Radimira Čačića, koji je odslužio zatvorsku kaznu zbog ubojstva dvoje ljudi u prometnoj nesreći, nakon čega bi se svaka pristojna osoba povukla iz javnosti, a o čijem imidžu brine osoba s optužnicom DORH-a da je kreditom HBOR-a uredila svoj stan. Josipović je takvima otišao na noge na osnivački sabor stranke.

Politički ćušpajz aktualnog predsjednika još je gori nego njegove protukandidatkinje. Za razliku od "jugonostalgičara", "Srbende", "četnika", "miloševićevca" i "britanskog špijuna" Jovića, koji se sada kod Josipovića više ne nosi, jer je u modi desno, na Pantovčaku i dalje najnormalnije sjedi Stjepo Bartulica, član opskurnog Opus Deija, koji je je bio na čelu antigay referendumske kampanje i organizirao dolazak u Hrvatsku zastrašujuće Judith Reisman. Jović je morao otići jer je predsjednik kazao da se s njegovim stavovima ne slaže. S Bartuličinim pogledima na društvo, svijet i život, dakle, iz ovoga zaključujemo, u potpunosti se slaže. U tu se sliku sasvim lijepo uklapa i nova glasnogovornica Šarić kojoj su u novinarskom vijeku neupitni politički autoriteti i idoli bili ponajviše vodeći desni političari, kojima je, hineći novinarstvo, uvijek spremno bila na usluzi. Kako su riješili njezin donedavni javni zagovor ukidanja izravnog izbora predsjednika za što je kao argument navodila Josipovićev "kilavi mandat" i nelojalnost svog novog poslodavca "novoj pravednosti" i građanima, stvar je njihova poslovna odnosa. Nadamo se, ne i naših para.

Ili, recimo, Hrvatski laburisti, koji su također odlučili poduprijeti Josipovićevu kandidaturu. Eto, baš proteklog vikenda na stranačkom Saboru trećina je izaslanika amandmanima zatražila da se iz njihova statuta izbriše da su lijeva stranka nego da su stranka koja razvija sekularizam uz uvažavanje kršćanskih načela kao neotuđivog dijela nacionalnog nasljeđa. Amadmani nisu prošli, ali to zorno govori da ta stranka nema ni najblažeg pojma što bi sama sa sobom. U taj će se tor, sva je prilika, dati utjerati i ORaH. Vrlo vjerojatno na vlastitu štetu.

Pod svoj nesuvisli politički kišobran Josipović pošto-poto želi dovući i Milana Bandića. Ovaj se nećka, još ga peče na laganoj vatrici. To što je u prošloj kampanji sebe nazivao svjetlom, a Bandića tamom, smještao ga u kaljužu, i javno mu čak propitivao i brak, Josipović besramno zanemaruje. Sve što može dovući glasove, njemu valja.

A nama valja zaključiti da socijaldemokracija i ljevica na ovim predsjedničkim izborima nemaju kandidata.

"Politika je kurva samo kada se kurve bave politikom", nekom je zgodom zanesenjački ustvrdio Vlado Gotovac kojemu redom baš svi, bez izuzetka, iz današnje takozvane političke elite nisu dostojni ni cipele očistiti. Sudeći prema onome čemu upravo svjedočimo, Gotovac ni u ludilu, onako pjesnički naivan, nije mogao naslutiti da će hrvatska politika postati najjeftiniji mogući kupleraj u kojemu uporno, neuništivo i nedodirljivo caruju noćne dame najnižega reda.