Pripravnike se može mijenjati - neograničeno!

Ako ste već pomislili da nakon nedavnog stupanja na snagu novog Zakona o radu više ništa ne može biti gore u ovoj nesretnoj zemlji, na žalost – prevarili ste se. Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ovih je dana, naime, ukinulo ograničenje prema kojem se mlade "volontere" u realnom sektoru moglo nastaviti stručno osposobljavati godinu dana (rad za 1600 kuna) samo ako je poslodavac primio u radni odnos 50 posto prethodno tako angažiranih "volontera" ili ako su mladi, uglavnom visokoobrazovani, sami odbili posao u tvrtki u kojoj su se stručno osposobljavali. Tog ograničenja više nema, pa će poslodavci nakon što nekoga "stručno osposobe", umjesto da mu ponude ugovor s nekakvom normalnijom plaćom, te mlade ljude jednostavno moći otpustiti i opet zaposliti nove za 1600 kuna.

Kako je objavio Novi list, HZZ je ovu odluku donio uz opravdanje da time samo slijedi preporuku Europske komisije prema kojoj se što više mladih treba usmjeriti u realni sektor. Uz to, rekli su, tako će se izjednačiti javni i realni sektor jer do sada se pripravnike u javnom sektoru moglo neograničeno mijenjati. Pohvalili su se i kako je trenutačno na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa više od 11.400 korisnika. Nisu, međutim, rekli koliko je mladih ljudi koji su prošli to famozno osposobljavanje doista pronašlo posao, za koju plaću rade i je li riječ o radu na određeno ili neodređeno vrijeme.

Također, nikad nisu objasnili ni kako je moguće da je budućim liječnicima potrebno samo šest mjeseci stručnog osposobljavanja, dok se svi drugi mladi fakultetski obrazovani ljudi moraju osposobljavati jednu ili čak dvije godine. Znači li to da se svi osim liječnika smatraju poprilično intelektualno ograničenima, pa se onda za posao koji je formalno lakši od liječničkoga moraju čak dvostruko obučavati ili kreatori tog čudnovatog izuma od obučavanja smatraju da u Hrvatskoj samo Medicinski fakultet vrijedi? Uglavnom, puno je pitanja koje bi na kraju krajeva mogli postaviti i fakulteti i mladi, ali se očito u uvjetima ekonomskog potopa kakav je naš nikome ne da s tim previše zamarati.  

"Da su za sve poslodavce uveli obavezu da barem nekoga od tih mladih ljudi zadrže u radnom odnosu, takav bi rad donekle imao smisla, a ovako će se pretvoriti u permanentno iskorištavanje mladih ljudi. Podsjećam da je cijena tog rada niža od minimalne plaće, dakle ispod svih kriterija" , smatra prof. Učur

Nisu se, naravno, u HZZ-u sami dosjetili donijeti ovakvu katastrofalnu odluku, ona je dirigirana iz Ministarstva rada. Odluka je katastrofalna jer će se njome dodatno srušiti cijena rada, a u mladima ubiti svaka nada da će uopće ikad pronaći nekakav posao za normalnu plaću. Onim starijima je, pak, to poruka da budu još pokorniji, da se grčevito drže svog minimalca ili mrvicu veće plaće od toga (lani je 61 posto građana, prema podacima Porezne uprave imalo tako mala primanja), jer – ako ništa – u ovoj je zemlji puno mladih fakultetski obrazovanih ljudi koji nemaju izbora nego raditi za 1600 kuna. Bit će ih još i više jer, kako najavljuju ekonomski analitičari, potop u gospodarstvu nastavit će se i sljedeće godine, dakle sedmu godinu uzastopce.

Većeg zapošljavanja, odnosno oživljavanja tržišta rada, neće biti ni u 2016. godini, jer se najavljuje mogući rast BDP-a od samo 0,6 posto, a u takvim uvjetima – poznato je – nema nikakvog bitnog pomaka u novim zapošljavanjima. Prevedeno, tržište rada će i sljedeće dvije-tri godine biti mrtvo.

Bivši predstojnik Katedre za radno i socijalno pravo riječkog Pravnog fakulteta, danas umirovljeni profesor i znanstveni savjetnik prof. dr. sc Marinko Učur, složio se s ocjenom Forum.tm-a o posljedicama koje će izazvati odluka HZZ-a.

"Donijeli su je radi ustavnog izjednačavanja onih koji rade u realnom i javnom sektoru, umjesto da su za sve poslodavce uveli obavezu da barem nekoga od tih mladih ljudi zadrže u radnom odnosu. Onda bi takav rad donekle imao smisla, a ovako će se pretvoriti u permanentno iskorištavanje mladih ljudi. Podsjećam da je cijena tog rada niža od minimalne plaće, dakle ispod svih kriterija", rekao je, između ostalog, prof. Učur, ocjenivši i da će takav rad sigurno dodatno rušiti cijenu rada na tržištu rada kojega, kako je rekao, uopće nema.

Posljedice ove odluke, jednako kao i novog ZOR-a koji je nedavno stupio na snagu, osjetit će se, kazao je, već za pola godine. Mantra koju je ministar Mrsić stalno ponavljao kako će se fleksibilnijim zakonodavstvom povećati zapošljavanje, neće se obistiniti.

"Puno je toga u novom ZOR-u vrlo sporno, počevši od radnog vremena, pa do činjenice da se radnici mogu iznajmljivati unutar povezanih trgovačkih društava. U praksi to znači da se bilo tko može povezati (dakle, ne samo unutar trgovačkih društava koji su osnivači takozvanih tvrtki - kćeri, op. au) s ciljem da se radnike seljaka kako njima odgovara", objasnio je prof. Učur i zaključio da su radnici doslovce pretvoreni u robu, otprilike – kako je ljutito rekao - kao da su vreća cementa koju se može bilo kamo šutnuti. Čudi ga šutnja sindikata, jer je, naglasio je, puno toga u suprotnosti s konvencijama Međunarodne organizacije rada.

Mjera stručnog osposobljavanja nakon završenog fakulteta u Hrvatskoj uopće ne bi bila potrebna da je uveden dualni sustav obrazovanja kao što postoji u većini razvijenih europskih zemalja. Riječ je o kombinaciji teoretskog učenja na fakultetu i stručne prakse

Ministra Mrsića izgleda ništa ne može poljuljati u njegovim (pogrešnim) stavovima jer da barem donekle razumije zašto je nezaposlenost mladih u Hrvatskoj pri vrhu europske ljestvice, već bi odavno upozorio svoje kolege zadužene za reformu školstva o kojoj se kod nas godinama samo govori, da mjera stručnog osposobljavanja nakon završenog fakulteta u Hrvatskoj uopće ne bi bila potrebna da je uveden dualni sustav obrazovanja kao što postoji u većini razvijenih europskih zemalja. Riječ je o kombinaciji teoretskog učenja na fakultetu i stručne prakse još za vrijeme studija. Poslodavcima je takva kombinacija isplativa jer u vrlo ranoj fazi mogu vidjeti u koga vrijedi ulagati i kasnije zadržati na radnom mjestu, a mladima se pruža šansa da i praktično nauče ono što uče na fakultetu. Uz to, izgledno radno mjesto i normalna plaća snažan su motiv za što bolji uspjeh na fakultetu. Troškovi za državu nisu veliki jer u pravilu država osigurava manji dio studentske plaće, a veći – poslodavac. U Hrvatskoj pak ništa ne vrijede ni sve petice na fakultetu jer i za "volontiranje" od 1600 kuna najčešće treba imati vezu.

Ministarstvo rada i predsjednik Vlade Zoran Milanović, prema svemu sudeći inspirirani reformom njemačkog tržišta rada koju je 2003. osmislio Peter Hartz (uveo je mini-poslove, prilagodbu radnog vremena i drugo – rezultat je da plaće godinama stagniraju, ali u uvjetima jake socijalne države, te da je povećan jaz između bogatih i siromašnih), u prepisivanju te reforme ili samo jednog njegova dijela (ovisno o tome što su prevoditelji preveli, navodno nisu sve ni preveli, ali je prema tome sklepan novi ZOR) uz ostalo nisu uočili i taj "sitan" detalj o mladima, koji najbolje funkcionira baš u Njemačkoj. Šteta, jer su umjesto lakrdije od radnog zakonodavstva i mjere aktivne politike koja ruši cijenu rada, mogli napokon napraviti u mandatu barem nešto dobro.


Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije.
 

 

pripravnike-se-moze-mijenjati-neograniceno-2329-2421.jpg

Nova odluka HZZ-a u mladima će ubiti svaku nadu da će uopće ikad pronaći nekakav posao za normalnu plaću, a starijima je poruka da budu još pokorniji i grčevito se drže svog minimalca
Nova odluka HZZ-a u mladima će ubiti svaku nadu da će uopće ikad pronaći nekakav posao za normalnu plaću, a starijima je poruka da budu još pokorniji i grčevito se drže svog minimalca
Foto: 
FaH/Dario Grzelj