Romsko-moravska glazbena avangarda

Violinistica-vokalistica Iva Bittová koja će u četvrtak uvečer 12. ožujka održati solo-nastup u Klubu Močvara već je preko 30 godina diva velikog formata u svojoj domovini Češkoj, a podobro je znana i u na pozornicama Europe, SAD-a i Japana. Snažnu scensku prisutnost solo-izvođačice, ova umjetnica moravsko-romskog porijekla nadograđuje osebujnim izričajem iz pogranične zone improvizirane glazbe i tzv. imaginarnog folklora. Svoju violinicu voli priviti uz njedra poput tamburice, zaječati falsetima u neke muške registre, istovremeno rušeći žanrovske mostove dok se publici ledi krv u žilama od njenog nepobjedivog temperamenta.

Rođena 1958. godine, porijeklom je iz glazbene obitelji; otac joj je bio filharmonijski violinist i kadar svirati nekoliko raznih instrumenata, a majka poznata pjevačica. Već je u dvadesetoj godini završila Konzervatorij u Brnu, a osim violine i vokala, svira i afrički instrument kalimbu. Radi velike jagme javnosti za njom, ta paralelno vodi i karijeru filmske glumice čiji su se filmovi našli u konkurenciji za Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma, svoj je prirodni habitat u moravskoj provinciji, otprije nekoliko godina nadomjestila je šumama i gorama države New York, gdje živi uz mlađeg sina. Zanimalo nas je prepoznaje li u glazbalima i duhovnu dimenziju. "Svakako! Svako glazbalo ima svoj određujući zvuk i ja pokušavam ostati povezana sa svim tim idiomima kako bih pronašla njihov odjek u prostoru samog nastupa", reći će Bittová. Kao performerica čiji klokot krvi u žilama prolazi kroz razglasne kutije, reći će kako ju sinovljeva odluka da nastavi njezinim, ali i djedovskim stopama, ipak nije ostavila ravnodušnom. "Bilo je to iznenađenje, jer premda su obojica svirali violinu i klavir, smatrala sam to prvenstveno dijelom obrazovanja i nisam u tome vidjela onu pravu moć da se postane glazbenikom. No, u istoj godini - u 16oj! - stariji Matous je odlučio da će postati pravnik, dok je mlađi, (Antonin - op. aut.), odlučio postati glazbenikom", piše.

Od sredine osamdesetih članica je benda Dunaj (kod većine slavenskih naroda to je sinonim za Grad Beč - op. aut.), surađuje s bubnjarem i multi-instrumentalistom Pavelom Fajtom, dok s basistom Vladimirom Vaclavekom surađuje sve do danas. Tako su 1990. godine Bittová i Fajt sudionici mozaičnog dokumentarca 'Step Across the Border' koji prati svjetske putešestvije engleskog gitarista i skladatelja Freda Fritha koji je netom u veljači održao zapaženi koncert u Teatru &TD. Mnogi će se složiti kako je u ovom, možda i ponajboljem predstavniku glazbeno-dokumentarnog žanra, Bittová s 'Morning Song' možda 'ukrala' i cjelokupni film. Kaže kako je uvijek voljela dolaziti u Hrvatsku na odmor. "Da, totalno sam se oduvijek voljela vraćati ovamo. Jako volim Jadran, a otok Krk je naše obiteljsko odredište već mnogo mnogo godina". Istovremeno, dosad nije bila upoznata s činjenicom da hrvatska Vlada namjerava dovesti Enron kako bi proveli bušenje na području južnog Jadrana. "Nisam upoznata s tim, ali to je zastrašujuće! Jesu li oni svjesni toga što čine?", naglašava. Također, uvijek joj je vrlo drago čuti i biti u toku s dešavanjima oko glazbenika s područja 'Jugoundergrounda', iako s njima zapravo nikad nije bila u bližem kontaktu, reći će ova generacijska suputnica netom preminulog Vlade Divljana.

U devedesetim je godinama, još kao pripadnica scene tzv. 'rocka u opoziciji', Iva Bittová krenula punom parom u klasiku, snimajući na paralelnom kolosijeku i autorske projekte. Pored adresata na račun skladatelja Bele Bartoka i Leoša Janačeka, otkrivajući etnomuzikološke zasade jednog srednjoeuropskog dvorišta, provocira i mitologiju i ikonografiju s "Ples upiru" (Bal vampira - op. aut.) u suradnji s Nederlands Blazers Ensemble. Pristupanje Češke u Europsku uniju 2004. godine i nadalje, imalo je i dobrih i loših strana. Na kraju se ipak odlučila preseliti u SAD. "Situacija jeste pomalo kaotična baš kao i globalna situacija, jer svi mi u nekom smislu sanjarimo o planeti bez granica, no, to očito ne funkcionira bez jasno postavljenih pravila... Dakle, mi smo opet 'samo' ljudska bića", slegnut će svojim virtualnim ramenima. U tom je razdoblju opet 'okrenula ploču', u njujorškom Harvey Theater je 2006. godina nastupila s operom 'Don Giovanni u Pragu', u kojoj nosi zahtjevnu ulogu složenog karaktera Donne Elvire. Kod uglednog njemačkog izdavača suvremenog jazza ECM, pojavljuje se u produkciji duhovne glazbe 'Mater', češkog skladatelja Vladimira Goddara, e da bi u 2013-oj kod istog izdala i solistički album pod vlastitim imenom. Bez velikih riječi, navodi kako joj je svaka nova suradnja, baš kao i poziv na ostvarenje pojedinog djela vrlo važan, te kako je sva ta iskustva čine i glazbeno i osobno daleko snažnijom. Tako je u izjavi za engleski Guardian naglasila kako izmjenu energije s publikom smatra daleko dragocjenijom od samostalnog snimanja u studiju. No, kako je studijska produkcija 'pod prstima' ECM-a specifična sama po sebi, s obzirom na prevladavajući diktat reverba u produkciji, kaže kako ju to nije omelo. "Već u mojem samom umjetničkom izričaju u studiju, uspjeli smo pronaći vrlo snažnu i istančanu vibraciju i registar, zahvaljujući Manfredu Eicheru (alfa i omega ECM-a - op. aut.)... Tako da mi je malo zahtjevno uspoređivati moju i njegovu viziju", skromno će ustanoviti.

Što se tiče popularnih kanala za distribuciju glazbe, na vijest kako je Björk povukla svoj posljednji album sa Spotifyja nije se ni osvrnula, baš kao ni na vic o tome kako riječ avangarda dolazi iz leksika Napoleonovih trupa, kako nas na antifrancuski sentiment kulture Commonwealtha voli podsjetiti velški vokalni improvizator Phil Minton. "Ni pod koju cijenu nisam povezana s tim opcijama, te ih pokušavam izbjeći pod svaku cijenu. Jednostavno, ne dovodim se u situaciju da sam ovisna o bilo kakvim terminima", spremno me dočekuje na svoj romsko-moravski backhand. Ipak, kako mnogima još uvijek i nije baš najjasnije gdje se nalazi Balkan, mnogim pojedincima identitet Moravske nije ništa jasniji. "U Češkoj ima više pleh-bandi, dok u Moravskoj ima daleko više gudača i cimbala – zvuk je nježniji i daleko melodičniji. Vrlo mi je bitno pitanje mojeg porijekla, a boravkom u tuđini postajem sve svjesnija i svjesnija koliko mi ga je bitno artikulirati. Riječ je o golemoj povijesti koja seže i podalje od glazbe i puke tradicije", servirat će meč-loptu svojim koketnim jagodicama.