Skoči na glavni sadržaj

Sablazan pred crkvom

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

sablazan-pred-crkvom-4038-4509.jpg

Dok su antifašisti prosvjedovali, u crkvi se pozivalo Svevišnjega da se spomene Ante (prezime mu znate!) i Višnje (nedavno mu preminule kćeri)
Foto: Hina/ Dario Grzelj

Sin je bio jako nervozan. Kako i ne bi. Ekipa je vani, a on je glavu zabio u klupu. Ima ga tek koji centimetar manje od dva metra. Ni otac nije puno niži, ali zato ima barem dvadeset kilograma više. Imaju i sličnu boju kose, s tim da je otac svoju frizuru davno zaboravio, ali zato potomak uzgaja nekakvu, valjda, irokezicu.

Sin je bio nervozan, pa je, dok je tekla služba Božja, užurbano tipkao poruke i nazivao. Trajala je misa u bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici dok ga je otac smirivao sve s jednim okom na mobitelu, a drugim na njega u redu iza. Malo je sin mario za njega, još manje za ono što su na misi govorili isusovci.

Netom prije njegovi su, njih petnaestak, napali prosvjednike koji su se usudili javno suprotstaviti održavanju mise zadušnice za ustaškog poglavnika Antu Pavelića, koja se redovito održava u ovoj crkvi. Nekad ju je predvodi pater Vjekoslav Lasić, ali ove je godine, kao i prethodnih nekoliko, statirao u pozadini. 

"Kao antifašisti, kombinaciju ovakvih pojava na društvenoj 'margini' sa sve većim i otvorenijim skretanjem u ekstremistički nacionalizam i govor mržnje od strane takozvane umjerene desnice, utjecajnih političara i pojedinaca iz najviših crkvenih krugova smatramo alarmantnom i pogubnom. Također nas brine i utjecaj ekstremno desnoga krila Crkve na postizborni proces pregovora o mandataru Vlade, kojem smo svjedočili upravo ovih dana", stoji u priopćenju inicijative Protiv fašizma, čiji su se članovi okupili ispred crkve.

Ovi ćelavi su prije toga prosvjednike napali fizički, šakama, pa ima i ozlijeđenih. Bacali su na njih kante za smeće, htjeli im utjerati strah u kosti. Ali lako za njih. Takvih imate u svakoj kvartovskoj birtiji ili narodnjačkom klubu koji drži do sebe. Ništa posebno da nema ovih u habitima kojima na kraj pameti nije bilo osuditi nasilje kojem su svjedočili. Ma ne osuditi, nego ni spomenuti! Zato se drvilo o Herodu i nevinoj dječici, o pravu spasenja, o oprostu grijeha, pa se na kraju – ipak je to misa zadušnica znate već za koga – nije izdržalo, nego se pozvalo Svevišnjega da se spomene Ante (prezime mu znate!), Višnje (nedavno mu preminule kćeri) i Ilije.

Prije toga propovijed, pa tajna vjere, pa milosrđe, pa jadna dječica, pakao koji slijedi zločincima koji se ne pokaju, pa onda Herod, onda runda politike i instrumentalizacije i manipulacije vlašću, "a kojoj smo svjedoci", pa onda više puta da vlast mora služiti za opće dobro, a ne za parcijalne interese, onda opet Herod, dječica, pa opet da svatko ima pravo na molitvu za pokojnika, ali da se "to pravo ne smije sablaznizirati ni krivo koristiti", a "vidimo što se događa ispred crkve", a sablazni se "uvijek događaju" i "na njih se moramo suzdržati jer je još Isus rekao da će sablazni uvijek doći", pa se "i mi kao Herod, kao i vlast, moramo suzdržati", jer "moramo paziti da sablazan opet ne dođe, pa postane zanimacija za tih pet-šest televizijskih kuća" koje zanima što se događa ispred bazilike te "da svi budemo zaštićeni od gluposti i da ne upadamo u loše i da nas Bog sačuva od toga".

I taman kad je svećenik završavao svoje, onaj s irokezicom opet je izvadio mobitel i počeo tipkati. Nema potrebe sumnjati zašto i kome. I tako zna da se tata neće ljutiti, a ni ovima u novoj vlasti neće biti mrsko. Ionako smo ih očekivali na ovoj misi…