Usred ozbiljne državničke rasprave o kadrovskim pitanjima, političkim odnosima i osobnim zaslugama, zastupnica Ivana Kekin sjetila se pacijenata… Kao da je bolnica osnovana zbog njih… Kao da se u bolnicu dolazi liječiti… Premijer je zato reagirao odlučno, državnički i gotovo filozofski… Who cares? Premijeru poliglotu kad ponestane odgovornosti na hrvatskom, uvijek ostaje engleski… Uostalom, objasnio je, u bolnici ima više od četrdeset radiologa, a desetak ih ne želi raditi s novom predstojnicom… Dakle, problem je riješen… Ako deset liječnika ode, ostaje trideset… Ako ode još deset, ostaje dvadeset… Ako odu svi, ostaje predstojnica… A to je, priznat ćete, najvažnije…
Vijesti
Komentari
Za njega, kao i za zreliji dio poratne političke emigracije, samostalna Hrvatska nije trebala biti zatvorena palanačka zabit niti balkanska kasaba, nego moderna, prosvijećena demokratska republika zapadnoga kruga. Upravo zato Marunina sudbina postavlja intrigantno pitanje: kako je čovjek koji je bio službeni prevoditelj na suđenju Zvonku Bušiću i autor beskompromisnih emigrantskih stihova završio kao oštar kritičar tuđmanizma, sugovornik Ferala i sličnih tiskovina i diplomat u vrijeme posttuđmanovske vlasti?
