Suđenje "zadarskom Fritzlu" – samo još jedan mučni slučaj tabloidizacije zločina

Nedavno završeno suđenje "zadarskom Fritzlu", kako su ga mediji prozvali zbog višegodišnjeg seksualnog zlostavljanja vlastita djeteta, razotkrilo je svu raskoš tabloidizacije patoloških pojava u društvu, a posljedično i nedovoljnu zrelost instutucija da se na prihvatljiv način obračunaju s njima.

Sudac Županijskog suda u Zadru Boris Radman, nakon što je počinitelju odrezao nepravomoćnu kaznu od 40 godina zatvora, javno je čitao obrazloženje presude u kojem nije nedostajalo prilično gnjusnih detalja.

Mediji su objeručke prihvatili njegov "dar" pa naširoko prenijeli "najzanimljivije" detalje jednog mučnog zločina čije je dugogodišnja žrtva bilo maloljetno dijete.

"Nebrojeno puta dosad upozoravali smo i medije i druge institucije na važnost zaštite privatnosti djece, osobito u situacijama ranjivosti, primjerice, prilikom svakog iznošenja pojedinosti iz djetetova života pred drugim osobama, a pogotovo kad je riječ o djetetu koje je žrtva seksualnoga nasilja", kaže nam pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.

Dodaje da se iznošenjem detalja o seksualnom zlostavljanju u javnosti dijete izlaže sekundarnoj viktimizaciji i ponovnom proživljavanju traume, izloženo je i neugodnostima u svojoj okolini, ugroženo mu je samopouzdanje i slika o sebi te je, čak i uz punu podršku u okruženju, suočeno sa spoznajom da mnogo ljudi zna što mu se dogodilo. Sličnim problemima izloženi su i ostali članovi obitelji, što osobito pogađa djecu u obitelji. "Čak i ako je žrtva zlostavljanja sada već punoljetna, posljedice ovakvog ugrožavanja privatnosti mogu biti pogubne", upozorava pravobraniteljica za djecu.

Ovo nije prvi put da sud ne isključuje javnost kada su u pitanju detalji koji na različite načine razotkrivaju žrtvu.

"I dosad smo se susretali s nerazumijevanjem potrebe zaštite privatnosti djece žrtava seksualnih delikata, primjerice, prilikom objave presuda na e-oglasnoj ploči suda, u kojima su bili navedeni svi podaci djece", naglašava pravobraniteljica.

Na zadarskom Županijskom sudu su drugog mišljenja pa kažu: "Isključenje javnosti s rasprave detaljno regulira članak 388. Zakona o kaznenom postupku koji, između ostalog, propisuje kako se isključenje javnosti odnosi isključivo na raspravu od otvaranja zasjedanja do završetka rasprave. Odavdje proizlazi kako je objava presude u svakom slučaju (pa čak i kad je s rasprave isključena javnost) javna."

Drugim riječima, i drugim člankom Zakona, "ako je javnost na raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se pročitati u javnom zasjedanju. Raspravno vijeće u tom slučaju može odlučiti hoće li isključiti javnost pri objavi razloga presude."

"Dakle, stvar je ocjene raspravnog vijeća hoće li javno objaviti razloge presude ili ne. Prema Zakonu o sudovima, suci su potpuno samostalni i neovisni u  donošenju odluke pa tako i odluci o javnoj objavi razloga presude. Ne ulazeći u razloge vijeća, većina detalja inkriminacija za koje je okrivljenik proglašen krivim navedena je u izreci presude", poručuju sa Županijskog suda u Zadru.

Naglašavaju da se suci kontinuirano usavršavaju kako postupati u ovakvim slučajevima, ali i ovaj posljednji slučaj javnog čitanja obrazloženja presude na zadarskom Županijskom sudu ne ostavlja dvojbu kod pravobraniteljice, koja kaže: "Ovo je novo snažno upozorenje o nužnosti educiranja sudaca, osobito u području zaštite djece od seksualnoga nasilja, na što sam nedavno još jednom podsjetila Ministarstvo pravosuđa u svojoj preporuci, u sklopu svoje inicijative za izmjenu Kaznenoga zakona."

Novinari su prilično vjerno prenijeli brojne detalje iz obrazloženja presude, a jedan od medija u svojem izvještaju i sam priznaje da je Zadar mala sredina pa se i zna tko je žrtva, a tko počinitelj, što ga, međutim, nije spriječilo da prenese potankosti zločina.

"Ni europska Direktiva 2012/29/EU, kao ni Zakon o kaznenom postupku, ne govore ništa o načinu postupanja malim sredinama (što je, uostalom, relativna kategorija) u kojima je djelo počinjeno, ali bi ovdje trebalo imati na umu čl. 21. Direktive koji propisuje da radi 'zaštite privatnosti, osobne nepovredivosti žrtava i osobnih podataka o žrtvama, države članice, poštujući slobodu izražavanja i informiranja te slobodu i pluralizam medija, potiču medije na poduzimanje samoregulatornih mjera'", kažu na sudu prebacujući lopticu novinarima.

U pravobraniteljstvu ponavljaju da novinarima često objašnjavaju kako nije dovoljno samo prikriti djetetovo ime i prezime u novinskom izvještaju.

"Premda oni rijetko objavljuju puni identitet djeteta žrtve, vrlo često objave toliko pojedinosti o djetetu ili njegovim roditeljima da svi mogu doznati o kome je riječ. Osim toga, iznošenjem detaljnog opisa zlostavljanja, čak i uz zaštićeni identitet, mediji izlažu dijete sekundarnoj viktimizaciji i čine ga još ranjivijim u njegovu neposrednom okružju. Naime, osobe iz djetetove okoline – susjedi, učenici u njegovoj školi - najčešće znaju da je dijete bilo žrtva, ali ne trebaju znati na koje je sve načine bilo zlostavljano", upozorava pravobraniteljica, dodajući kako je važno da predstavnici medija imaju na umu vlastitu odgovornost, koja proizlazi iz Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima i Kodeksa časti hrvatskih novinara, koji novinare i urednike obvezuje na zaštitu identiteta djece u svim slučajevima u kojima bi im medijsko izlaganje moglo naštetiti.

Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, kaže da krovna cehovska organizacija, između ostalog, organizira i edukacije za novinare o načinu izvještavanja o temama u kojima su uključene "ranjive skupine", uključujući i djecu, pri čemu surađuju i s Uredom pravobraniteljice za djecu.

"Nažalost, mnogi urednici nisu naročito zainteresirani da njihovi novinari nauče i primjenjuju temeljna etičke i profesionalne standarde", kaže Leković.

Iako smatra da je sudac mogao zatvoriti za javnost čitanje presude i novinarima dati samo osnovne informacije o presudi, kaže da bi se novinari čak i u slučaju kad je čitanje postalo javno, trebali ograničiti samo na objavljivanje osnovnih informacija bez ulaženja u pojedinosti koje nemaju stvarnu informativnu vrijednost, a mogu štetiti djetetu.

Pravobraniteljica za djecu smatra da mediji ne bi trebali opširnije izvještavati o pojedinačnim spolnim deliktima nad djecom te naglašava kako je uloga medija iznimno važna u jačanju svijesti o potrebi zaštite djece od spolnoga nasilja i iskorištavanja, kao i potrebi jačanja mehanizama koji olakšavaju prijavljivanje takvih djela te osiguravaju brze pravosudne procedure i potporu  djetetu za uspješan oporavak od traume.

Osobito su korisni oni medijski prilozi, kaže, koji, uz osvjetljavanje pojave zlostavljanja djece, a ne pojedinačnog slučaja, ukazuju na mogućnosti prevencije i na punktove na kojima djeca i roditelji mogu dobiti pomoć ili savjet.

Ističe kako novinari ponekad pogrešno smatraju da će pridonijeti jačanju javne svijesti o pojavnosti spolnoga nasilja nad djecom, koje se nažalost često događa u obitelji, i da će pomoći pravednijem kažnjavanju zločinaca budu li detaljno opisali pojedine osobito brutalne slučajeve.

"Možda je to i moguće, ali potrebno je mnogo novinarske umješnosti kako bi se izbjeglo da pritom žrtve spolnoga zlostavljanja budu još jednom žrtvovane ('radi osvješćivanja javnosti') i izložene - ovaj put medijskome zlostavljanju. Smatram, dakle, da se i suci i novinari koji se bave ovim deliktima moraju dodatno educirati kako bi doista bili na strani zaštite žrtava", zaključuje pravobraniteljica.

  

sudenje-zadarskom-fritzlu-samo-jos-jedan-mucni-slucaj-tabloidizacije-zlocina-6174-7875.jpg

Sudac Županijskog suda u Zadru javno je čitao obrazloženje presude sa svim mučnim detaljima zlostavljanja maloljetnog djeteta, a mediji su objeručke prihvatili njegov "dar" pa pravobraniteljica za djecu poručuje da i suci i novinari trebaju edukaciju
Sudac Županijskog suda u Zadru javno je čitao obrazloženje presude sa svim mučnim detaljima zlostavljanja maloljetnog djeteta, a mediji su objeručke prihvatili njegov "dar" pa pravobraniteljica za djecu poručuje da i suci i novinari trebaju edukaciju
Foto: 
Pixabay