Svi kazališni ljudi

Kadrovske promjene na čelu zagrebačkih kazališta mogle bi značiti rađanje nekog novog razdoblja koje bi teatrolozi jednoga dana doista mogli nazvati – Prvim Bandićevim ustankom

Odavno je zapisano da promjena započinje u trenutku kad netko vidi sljedeći korak. Kako je krenulo, izgleda da je upravo zagrebački gradonačelnik odlučio naglo zakoračiti prema nužnoj promjeni našeg trulog kazališnoga sustava. Hoće li njegova, širom medija najavljena odlučna sječa zagrebačkih kazališnih dahija biti početak promjene paradigme ili je to samo još jedan u nizu onih kozmetičkih poteza kojima se utvrđuje vlast, vidjet ćemo čim na čelo zagrebačkih kazališta budu postavljeni novi ljudi.

Krenimo od statistike: Grad Zagreb izdvaja za kulturu 7% svoga proračuna, u relativnim je iznosima to više od npr. Salzburga i Graza i tek nešto manje od npr. Dresdena i Leipziga. Gledano u apsolutnom iznosu, za kulturu odlazi nešto vise od 460 milijuna kuna. Prioritet na listi najvećih subvencija u Zagrebu su – baš kao i u većini europskih gradova - kazališta, a ako pogledamo ovogodišnje rezultate natječaja javnih potreba u kulturi, vidjet ćemo da su od gradskih kazališta najveći «dobitnici» kazalište Komedija (s gotovo 4 milijuna za program), ZKM, (s 3 milijuna)  Gavella i Kerempuh (oba s nešto manje od 2 milijuna), a da je na začelje pala Trešnja (s nešto manje od 700.000).  Slučajno ili ne, Bandić mijenja čelne ljude upravo tih kazališta, a obračun s njima najavljen je već prije mjesec dana kad je svima zabranjeno zapošljavanje i uopće - angažiranje umjetnika bez dozvole gradonačelnika. 

1. Na čelu kazališta za djecu «Trešnja» je usred svog drugog mandata glumac i redatelj Saša Anočić, poznat po tome da već godinama ne ostvaruje gotovo ništa od onog što planira. Kako je bio u odličnim odnosima s članovima Kazališnog vijeća, pripušten je u drugi mandat iako na natječaj nije priložio program već samo pet čudnih (5) listova papira bez traženih komponenti iz natječaja. Usprkos zgražanju cijele struke, potvrđen je na svim instancama pa je i dalje nastavio po svom: premijere čekamo i po godinu dana, dok on uglavnom radi izvan kuće. Trebao je ostati do 2017., no, bit će razriješen već na sljedećoj sjednici gradske Skupštine, dok mu kazalište ostaje bez pola milijuna za ovu godinu.  

2. S čelne pozicije Dramskog kazališta Gavella, usred trećeg mandata, odlazi Darko Stazić, na tom mjestu još od davne 2004. godine. Na čelo najvećeg dramskog teatra u zemlji došao je prije deset godina jer je dobar brat (saborskog zastupnika, a u ovom mandatu potpredsjednika Sabora), dobar kum (svevladajućeg zagrebačke kulture Duška Ljuštine) i dobar suprug (bivše poslovne ravnateljice HNK). Svi zajedno, činili su predugo (uz još par «likova» koji su recentno otišli u hrvatsku kazališnu ropotarnicu) najmoćniji klan u hrvatskom kazalištu. No, ni Staziću, kao ni Anočiću, nisu presudile nekompetencija i zakulisne radnje već interventni otkaz zviždaču Vinku Mikuliću koji je razotkrio njegove kombinacije s prevelikim isplatama preko student servisa i honorara kojima je samo nebo bila granica. Zviždač je nakon mukotrpne borbe vraćen na posao, Stazić je bez svojega ostao dvije godine prije kraja mandata, sad se trudi postati članom glumačkog ansambla iako ni sam ne pamti kad je posljednji put stao na scenu.

3. Fenomen hrvatske sociologije kulture i kulturne politike u svjetskim razmjerima Duško Ljuština - čiji je mandat u Kerempuhu, bez obzira na političku opciju na vlasti već odškrinuo vrata četvrtom desetljeću - morat će izgleda ipak u mirovinu. Njegova je kulturno-politička utvrda s vremenom toliko osnažila da se učvrstila kao jedina u široko prihvaćenom rukovođenju kompletnom kadrovskom i financijskom križaljkom cijele zagrebačke kulture, pa i šire. Gradonačelnikov savjetnik, član Poglavarstva, član kazališnog vijeća HNK, član Upravnog vijeća Klovićevih dvora, producent brijunskog festivala itd. itd. itd teško da će bez borbe predati svoj bogati arsenal oruđa i oružja. Odlazi na početku neznasekojeg mandata.

4. Ravnatelj s najdužim stažem nakon Ljuštinina, Niko Pavlović koji od 1989. vrlo osebujnim stilom vodi Komediju, kazalište s najviše zaposlenika nakon HNK, morat će također u mirovinu. Komedija je naš najveći gubitaš u kojem program tradicionalno obiluje nerealiziranim najavama i premijerama koje kasne mjesecima, a prečesto su i nestajale na putu od plana do realizacije. Kaos iza kulisa mogao bi biti naslov neke od teatarskih uspješnica, no u njegovom je slučaju to nažalost stvarnost, a ne scenska fikcija.

5. Dugogodišnja ravnateljica ZKM-a, po mnogima najuspješnijeg zagrebačkog kazališta, proglašena u medijima «kraljicom hrvatskog teatra» Bandićeva je kandidatkinja za intendanticu HNK koju će po svemu sudeći potvrditi i ministrica.  S tim će promaknućem, jer se kod nje ne može govoriti o smjeni, rat Bandić - Zlatar Violić definitivno ući u povijest, a HNK će nakon dvogodišnje mučne borbe za čelnoga čovjeka dobiti drugu intendanticu u povijesti.

Naravno, prije objave programa budućih ravnatelja nećemo znati u kojoj će mjeri novi Milanovi ljudi barem pokušati zatresti gustu mrežu našeg kazališnog posluha, repertoarne letargije i vladajućeg, odavno preživjelog modela produkcije. Budu li predložili nešto izvan uobičajenog postavljanja  djela  kanonskog  repertoara i budu li im kazališni prostori zamišljeni kao središta društvenog  i  kulturnog  života  grada, ova «sječa» zagrebačkih kazališnih ravnatelja bit će u povijesti zabilježena kao rađanje nekog novog razdoblja koje bi teatrolozi jednoga dana doista mogli nazvati – Prvim Bandićevim ustankom.