Bankari, došlo je vrijeme da pokažete da ste i ljudi, a ne samo nemilosrdni strojevi za izradu novca, jer kapitala ste se u zadnjih 10 godina itekako napecali Foto: Tablica - Goran Aleksić
Najave o konverziji CHF-kredita
Nakon najava ministara Borisa Lalovca i Branka Grčića te premijera Zorana Milanovića da će se svi aktivni CHF-krediti (ne znam odnosi li se to i na male obrtnike i OPG-ove) konvertirati u eurske kredite, pri čemu će se krediti u švicarskom franku i krediti u euru koji su podignuti na isti dan u istim eurskim, odnosno kunskim iznosima, u potpunosti izjednačiti, potrebno je pogledati u budućnost i vidjeti moguće scenarije.Sve što pišem u nastavku temelji se na mojim pretpostavkama u skladu s najavama o kojima saznajem iz medija.
"Peglanje" preostale glavnice
Nakon više izjava ministara Lalovca i Grčića o načinu konverzije, zaključio sam da će svi CHF-krediti biti "ispeglani" i to tako da će se najprije preostala CHF-glavnica konvertirati u eursku glavnicu po tečaju eura u odnosu na švicarski franak na dan konverzije.
Nakon toga će se izračunati dio glavnice za otpis duga, odnosno za odbitak od preostale konvertirane euro-glavnice, i to na sljedeći način:
- početna glavnica bit će prikazana u početnome euro-iznosu
- sastavit će se otplatni plan s nekakvom kamatom (pretpostavljam oko 6 %) za početni euro-iznos
- anuitet po anuitet izračunavat će se razlika iznosa eura koji je trebao biti uplaćen na temelju otplatnoga plana i eura koji su stvarno i uplaćeni, a sve na temelju pretvorbe kunskih iznosa anuiteta u euro-iznose, u skladu s tečajem eura koji je vrijedio na dan uplate anuiteta
- ukupni iznosi razlika anuiteta će se zbrojiti, pri čemu su na početku otplate anuiteti bili manji od onih predviđenih euro-otplatnim planom, ali vrlo brzo oni prestižu veličine koje bi bile u skladu s otplatnim planom
- oduzeti i zbrojeni iznosi razlika prikazat će se u ukupnoj veličini, kao preplaćeni anuiteti
- izračunati preplaćeni anuiteti odbit će se od preostale euro-glavnice kakva je trebala biti na temelju otplatnoga plana
- tako dobivena preostala glavnica čini preostalu glavnicu za otplatu kredita.
Razlika između konvertirane glavnice i izračunate preostale glavnice za otplatu kredita čini dug koji će banka otpisati i na taj će dug banka od države dobiti poreznu olakšicu.
Ako se na takav način budu konvertirali CHF-krediti, to znači da će dužnicima u švicarcima preostale glavnice u odnosu na današnje realne kunske glavnice biti smanjenje i do cijelih 40 %, odnosno do 30 % u odnosu na kunske početne glavnice. Preostale bi glavnice svakako morale biti manje nego kod istih takvih euro-kredita, jer su CHF-dužnici uplatili 10 % do 15 % više kunskih iznosa anuiteta od eurskih dužnika s istim iznosima kredita u eurskim, odnosno kunskim iznosima na isti dan realizacije kredita.
Prema mojem hipotetskom izračunu, situacija je sljedeća:
- podigao sam 2007. godine kredit u iznosu 310.000 kuna, što je bila protuvrijednost za 70.000 CHF-a, odnosno 42.500 eura, s otplatnim rokom 20 godina
- dosad sam uplatio ukupno 250.000 kuna anuiteta, a dužan sam još 345.000 kuna preostale glavnice, a to je protuvrijednost za 49.600 CHF-a, odnosno za 45.700 eura; dakle dužan sam za 11 % više eura, odnosno kuna nego na početku otplate, i to nakon osam godina i tri mjeseca redovne otplate kredita
- na temelju hipotetskog izračuna preostale glavnice, da sam imao euro-kredit, ona bi trebala iznositi 31.200 eura odnosno 235.000 kuna, a nakon što se odbije i preplaćeni iznos anuiteta od ukupno 5000 eura, dolazi se do preostale glavnice od 26.200 eura, odnosno 198.000 kuna, što je za 43 % manje od sadašnje preostale glavnice. Valja napomenuti da je tečaj CHF-a danas veći za 56 % od tečaja CHF-a kada sam realizirao kredit
- ako od 45.700 eura realne preostale glavnice odbijemo 26.200 eura izračunate preostale euro-glavnice, dolazimo do iznosa od 19.500 eura, a to je iznos dijela glavnice koji će se otpisati.
Ako se ne bi radilo "peglanje" anuiteta, iznos za otpis bio bi manji za 5000 eura. Međutim, iz izjava ministara shvatio sam da će se matematički uzeti u obzir baš svaka uplaćena rata u skladu s tečajem eura na dan uplate, a u tom bi slučaju moj izračun trebao biti uglavnom točan. Činjenica je da je primjena matematike u vremenskom slijedu otplate anuiteta jedina ispravna metoda za "peglanje" kredita.
Moguć je i matematički precizniji izračun, gdje se posebno uzima u obzir kamata, a posebno glavnica, pa se na kraju dobiju još manji iznosi preostalih glavnica, ali radi razumljivosti, objasnio sam jednostavniju varijantu.
Nakon "peglanja", nova bi se preostala glavnica po novome otplatnom planu otplaćivala do kraja otplate kredita, pri čemu ostaje otvoreno pitanje kako će se odrediti kamata. Kada bi u nastavku bila primijenjena fiksna kamata oko 6 %, moj novi anuitet trebao bi iznositi 260 eura, odnosno 1960 kuna, što je za 5 % više od mojeg početnog anuiteta. Ako bi peglanje bilo obavljeno samo na glavnici, onda bi moj novi anuitet iznosio 310 eura, odnosno 2340 kuna. Danas plaćam zamrznute anuitete u iznosu 2670 kuna.
Dakle, očekujem da moja preostala glavnica i anuiteti budu (sadašnja vrijednost u kunama):
a) bolja varijanta – glavnica 198.000 kuna, trenutni anuiteti 1960 kuna, odnosno smanjenje preostale glavnice za 43 % i smanjenje zamrznutih anuiteta za 27 %
b) lošija varijanta – glavnica 235.000 kuna, trenutni anuiteti 2340 kuna, odnosno smanjenje preostale glavnice za 33 % i smanjenje zamrznutih anuiteta za 13 %.
Napominjem da je varijanta pod a) potpuno točna i u skladu s matematičkim zakonitostima, dok je varijanta pod b) naštimavanje u kojemu se zanemaruje uspoređivanje ukupnoga iznosa uplate euro-kredita s iznosom uplate CHF-kredita.
Smatram da bi u slučaju primjene varijante pod a) te dužnikova prihvaćanja takvoga modela otpala svaka mogućnost za podizanje tužbe protiv banke u vezi s tečajem i kamatom koja se primjenjuje. Na taj bi se način gotovo u potpunosti ostvario tužbeni zahtjev iz kolektivnoga sudskog spora protiv osam banaka, kakav je bio na početku spora, prije nego što je sudac Radoslav Dobronić zahtijevao da se prvobitni tužbeni zahtjev korigira. Takvo je rješenje apsolutno prihvatljivo i konačno, nakon čega bi svaki dužnik zasebno trebao odlučiti hoće li eventualno konvertirani kredit refinancirati kunskim kreditom u istoj ili u nekoj drugoj banci.
Završni ružičasti scenarij
Ako bi i banke i dužnici prihvatili zakonsko rješenje kakvo sam opisao, time bi slučaj švicarskog franka u Hrvatskoj završio i građani opterećeni dugovanjima iz CHF-kredita mogli bi odahnuti zajedno s bankama u koje više nitko ne bi imao razloga upirati prstom ili ih sudski goniti.
Banke bi zauzvrat dobile porezne olakšice u visini otpisa duga. Ako bi to bio hipotetski maksimum od sedam milijardi kuna, to bi značilo da bi banke u državni proračun tijekom 2016. i 2017. godine uplatile 1,4 milijarde kuna manje.
Neki dušobrižnici, prije svega "neovisni" ekonomisti analitičari, koji su se odjednom jako zabrinuli za državni proračun, među kojima ima i onih koji su o proračunu u povijesti odlučivali – a znamo kamo su nas njihove odluke dovele, jako kritiziraju mogućnost konverzije CHF-kredita, pa onda straše građane koji nemaju CHF-kredite da će oni platiti ceh, da je to put države u bankrot i općenito daju katastrofične vizije za budućnost, zbog potencijalne državne intervencije u CHF-kredite.
Moja je dužnost demistificirati sve te "neovisne" ekonomiste, ali i PR-taktičare iz stranaka koje su oponenti SDP-u i premijeru Milanoviću, ali su na kraju najveći oponenti u odnosu na 53.000 obitelji opterećenih CHF-kreditima. Naime, situacija kako je "neovisnjaci" i neki političari opisuju potpuno je drugačija.
Kao što znamo, Vrhovni je sud presudio da je sedam banaka nezakonito ugovorilo način promjene kamata u svim kreditima, bez obzira na valutu kredita. Prema grubim proračunima, riječ je o tri milijarde preplaćenih kuna u CHF-kreditima i barem dvije milijarde kuna u drugim kreditima. Ukupno su banke uprihodile najmanje pet milijardi kuna na nezakonitim povećanjima kamata, a to je dobit na koju je država u zadnjih pet do sedam godina naplatila ukupno milijardu kuna poreza.
Istina je da je taj novac već potrošen, ali budući da taj novac nikad nije trebao ni završiti u bankama (pet milijardi) ni u državnom proračunu (milijarda), onda je red da država bankama taj novac vrati kroz poreznu olakšicu, a u konačnici je to novac koji će biti iskorišten za otpis duga. Ostalih 400 milijuna kuna vratit će se državi kroz povećanu potrošnju građana kojima će se definitivno povećati standard.
Dapače, kao ekonomski laik koji ipak pomalo prati sve što se oko njega događa, tvrdim da će konverzija CHF-kredita donijeti i bitno veće pozitivne učinke za gospodarstvo u sljedećih tri do pet godina.
Puno sam puta rekao da ono što radimo mi koji se borimo za poštene CHF-kredite nije ništa drugo nego antirecesijska mjera. Iako će, naizgled, u prvoj godini država možda pomalo osjetiti manjak od nekoliko stotina milijuna u proračunu, u nešto duljem razdoblju sve će se to višestruko vratiti. Građani će izbjeći dužničku krizu, banke će smanjiti udio bivših loših CHF-kredita na minimum, potrošnja će se povećati za neki postotak – a to znači da će se možda povećati i zaposlenost za neki promil ili postotak. Oponenti rješenja uglavnom površno i pravocrtno sagledavaju problem, a ne vide ga u njegovu ukupnom društvenom, pravnom i ekonomskom značaju. Oni jednostavno ne vide dalje od nosa.
Zaključujem, ako scenarij bude ružičast i konverzija CHF-kredita se uistinu ostvari, bit će to kamenčić više na putu Hrvatske prema boljim gospodarskim rezultatima, a time i prema boljem društvu.
Moram po tko zna koji put napomenuti da svi dužnici u eurskim i kunskim kreditima imaju mogućnost tužiti banku i na temelju pravomoćne presude Vrhovnoga suda dobiti presudu na vraćanje preplaćenih iznosa kamata. Naime, način promjena kamata ugovoren je na nepošten način u svim kreditima prije 2009. godine, bez obzira na valutu, zbog čega je tako ugovorena odredba ništetna. To je moj argument svima onima koji se pitaju – a što sada s eurskim i kunskim kreditima… Neka se pobrinu za sebe ako smatraju da su oštećeni. CHF-dužnici izborili su se i za njihove preplaćene kamate kolektivno, ali ponešto i svatko mora učiniti i sam za vlastiti boljitak. Na kraju, neka se jave Udruzi Franak radi savjeta kako podići tužbu, jer Franak brani interese svih kreditnih dužnika – takav mu je statut.
Završni crni scenarij
Pretpostavljam da je ono što ministri Lalovac i Grčić te premijer Milanović govore u javnosti sto posto istinito. Ako se zakon donese, pojavljuje se sljedeće pitanje – hoće li banke takav zakon bespogovorno prihvatiti ili će krenuti u sudsku bitku da zakon sruše. Banke imaju pravo tražiti ocjenu ustavnosti, odnosno zakonitosti svakoga zakona ili drugog propisa koji ih se tiče, pa će tako možda krenuti u aktivnosti za rušenje takvoga zakona. Neću prejudicirati odluku Ustavnoga suda, ali ovdje ću se pozabaviti samo posljedicama odluke "Usuda", koja bi bila loša za dužnike. U tom slučaju crni scenarij kaže da će se zakon srušiti na Ustavnome sudu. To za sobom povlači konzekvence koje mi nisu sto posto jasne, ali ću ih prikazati u obliku pitanja:
1. Što će se dogoditi ako je zakon već u primjeni, jer unatoč zahtjevu za ocjenu ustavnosti, banke zakon moraju primijeniti?
2. Što ako se negativna ocjena donese nakon što dužnici već počnu otplaćivati konvertirane glavnice s promijenjenim ugovorima o kreditu?
3. Što će biti s tužbama od kojih će dužnici odustati, jer su nestali pravni temelji za tužbe?
4. Što će biti s tužbama koje će eventualno odbaciti sudovi, na temelju nestanka pravnoga temelja za tužbu?
5. Hoće li se moći tužiti ponovo po istom pravnome temelju i predmetu ako se dogodi crni scenarij, a tužbe su već odbačene?
Ako se dogodi crni scenarij, agonija CHF-dužnika postat će još dublja nego što je danas, jer nakon svjetla na kraju tunela, i nakon izlaska iz tunela, odjednom će se pojaviti rupa bez dna u koju padamo, i padamo, i padamo…
Takav bi scenarij mogao dovesti do socijalnih nemira, do nesretnih sudbina, do novih samoubojstava... Imaju li sudionici koji o svemu tome odlučuju na pameti sve te mogućnosti? Bilo bi zato dobro da se svi sudionici i bitni faktori u svim događanjima oko kredita u švicarskim francima dobro pripreme za crni scenarij, jer mora postojati plan B.
Predstavnici dužnika trebali bi dobro analizirati ovdje postavljena pitanja i konzultirati pravnu struku o tome što se sve može dogoditi i što učiniti ako do crnog scenarija dođe.
Vlast bi trebala imati u rukavu neke aktivnosti o kojima sam već puno puta pisao, a sada ću ih ponoviti. Ako se dogodi crni scenarij, vlast jednostavno mora, ako ne želi imati na savjesti neuređeno i nesretno društvo, ako ne želi socijalne nemire i nova samoubojstva nesretnih pojedinaca koja će za sobom ostaviti nesretne obitelji, učiniti sljedeće:
a) odrediti porez od 2 % na kompletnu CHF-aktivu banaka te taj porez usmjeriti prema CHF-dužnicima
b) ograničiti ponovo kamatu na valutu koja je aprecirala više od 20 %, ovaj put ograničiti kamatu na maksimalno 1 % i to na baš sve kredite, bez obzira na vrstu kredita
c) globalno prekršajno goniti i kazniti banke na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju po svakom ugovoru o kreditu u kojemu nije ugovorena fiksna marža i promjenjivi parametar maksimalnim kaznama (200.000 kn), pa onda dio kazni preusmjeriti prema svim dužnicima, a dio ostaviti u proračunu za pomoć socijalno ugroženim pojedincima i obiteljima. Istina je da prekršajne kazne dosuđuju Prekršajni sudovi, međutim, već postoji sudska praksa u tom smjeru, jer imamo već nekoliko desetaka nepravomoćno dosuđenih kazni bankama širom Hrvatske, pa je taj smjer već provjeren i osiguran. Pod pretpostavkom da svih 53.000 CHF-dužnika imaju nezakonito ugovorene kamate, a velika većina stvarno ima, to je potencijal od najmanje 4 milijarde kuna prekršajnih kazni za banke i 500 milijuna kuna kazni za odgovorne osobe u bankama. To je novac koji leži na cesti i samo je potrebno sagnuti se i uzeti ga od nepoštenih poslovnih subjekata.
Opisane mjere preživjele bi potencijalnu ocjenu ustavnosti, a istodobno bi u potpunosti amortizirale neuspješnu konverziju CHF-kredita.
Zaključak
Nadam se da će u bankarskom sektoru prevladati razum i shvaćanje da CHF-krediti jednostavno nikad nisu smjeli biti dio bankarske ponude. Takav bi stav doveo do ružičastog scenarija, koji svi željno i s nestrpljenjem očekujemo.
Bankari, došlo je vrijeme da pokažete da ste i ljudi, a ne samo nemilosrdni strojevi za izradu novca, jer kapitala ste se u zadnjih 10 godina itekako napecali. Domaće banke imale su dobit od nekoliko desetaka milijardi kuna zadnjih 10 godina. Vodeći menadžeri banaka dobili su bonuse u stotinama milijuna kuna. Banke matice uprihodile su 10 milijardi kuna na razlikama tečaja na temelju forward-ugovora s domaćim bankama – tih 10 milijardi kuna plaćamo kroz otplatu kredita mi, dužnici u švicarskim francima. Tih 10 milijardi, umjesto u domaćoj potrošnji, završilo je u džepovima stranih vlasnika naših banaka. Za to vrijeme država i građani tonu ili stagniraju.
Jesmo li stvarno mi odgovorni za dužničku krizu ili najveću krivnju i odgovornost ipak snose oni koji su s nama ugovorili visokorizične i toksične CHF-kredite, bez upozorenja o nuspojavama?
Ključ rješenja problema leži u odluci bankarskoga sektora da jednom i zauvijek zatvori CHF-agoniju. Vrijeme je da svi skupa krenemo u bolje međusobne odnose i da izgradimo novo povjerenje. Zadnjih četiri-pet godina mogu usporediti s ratnim godinama u Hrvatskoj, i krajnje je vrijeme da "neprijatelji" zakopaju ratne sjekire.
Bankari i vlasnici banaka, sve ovisi o vama. Konverzija CHF-kredita smanjit će vašu dobit, ali vam neće bitno nauditi. I dalje ćete svi biti bogati, a mi ćemo biti manje opterećeni dugovima. Ni vaši vjerovnici neće biti ni u kakvoj krizi ili gubitku. Prihvatite predstojeće zakonske promjene za konverziju CHF-kredita i napokon zatvorite tu tešku stranicu zauvijek.
Dopustite da svi počnemo normalno živjeti svoje živote.