Trump iz našeg sokaka pod punom libertarijanskom spremom

trump-iz-naseg-sokaka-pod-punom-libertarijanskom-spremom-3726.png

"Uskratiti ljudima pristup oružju za samoobranu pod izlikom da je policija tu da nas štititi je od prilike jednako apsurdno kao kada bi država zabranila aparate za gašenje požara pod izlikom da su vatrogasci tu da gase vatru", napisao je - sve s misaonim i gramatičkim greškama – Luka Popov na svom blogu Katkapital, povodom terorističkog napada u Parizu
"Uskratiti ljudima pristup oružju za samoobranu pod izlikom da je policija tu da nas štititi je od prilike jednako apsurdno kao kada bi država zabranila aparate za gašenje požara pod izlikom da su vatrogasci tu da gase vatru", napisao je - sve s misaonim i gramatičkim greškama – Luka Popov na svom blogu Katkapital, povodom terorističkog napada u Parizu
Foto: 
Katkapital.com

Luka Popov kaže da se Pariz nikad ne bi mogao dogoditi u Švicarskoj i Teksasu, gdje je vlasništvo nad oružjem liberalizirano. Naravno, preskače da u Švicarskoj  oružje smiju nositi isključivo osobe kojima to treba zbog posla, a o američkom pogledu na naoružani narod najviše govore masovne pucnjave po javnim mjestima. Ali to je valjda samo nužna nuspojava Popovljevog ideala. Shit happens

Neposredno nakon terorističkog napada na Pariz društvenim mrežama proširio se screen capture navodnog tweeta Donalda Trumpa () kojim se on ruga činjenici da se takva tragedija dogodila u zemlji s vrlo strogim propisima o posjedovanju oružja. Kako to obično biva na društvenim mrežama, citat se pokazao lažnom uzbunom, jer ga predsjednički kandidat najopskurnijih dijelova Republikanske stranke ipak nije uputio preko Twittera. Ili ga bar nije uputio ovom prilikom. Riječ je, naime, o idiotskom tweetu koji je Trump odaslao u siječnju, nakon pokolja u redakciji satiričkog časopisa Charlie Hebdo. Prikupio je na tisuće lajkova, što može biti obeshrabrujuće, ali eto, makar su svi na okupu.

Nekako mi se čini da bi među tih par tisuća Trumpovih obožavatelja oduševljenih visprenošću njihovog idola trebao biti i dr. Luka Popov. Ako to i nije napravio riječju (čitaj klikom), onda jest djelom.

"Uskratiti ljudima pristup oružju za samoobranu pod izlikom da je policija tu da nas štititi je od prilike jednako apsurdno kao kada bi država zabranila aparate za gašenje požara pod izlikom da su vatrogasci tu da gase vatru."

Napisao je to (sve s misaonim i gramatičkim greškama) na svom blogu Katkapital, povodom terorističkog napada u Parizu. Ukratko, autor smatra - kako su ga Donald i istomišljenici mu podučili - da bi tragedija bila znatno manja da su, recimo, u dvorani Bataclan na koncertu Eagles of Death Metal, osim napadača i gledatelji bili naoružani dugim cijevima. Što bi se rafali čuli samo s jedne strane, kad je temeljno ljudsko pravo i sloboda da puca svatko na svakoga?

Tko je dr. Luka Popov, i zašto uopće pišemo o njemu? Blogeri obično pišu ono što im u tom trenutku leži na srcu i u glavi, pa čak i besmislice spadaju u kategoriju slobode izražavanja. Naprosto, ljudi pišu nešto što može, ali i ne mora biti relevantno. Dakle, osvrtati se na to što netko traži da ljudi hodaju ulicama s dugim cijevima za slučaj da im pred nišanom prođe netko sumnjiv bi moglo biti gubljenje vremena i bespotrebno nerviranje, pa i nenamjerno širenje budalaština. No, ovaj "teorijski fizičar, ekonomski komentator, konzultant, edukator, bloger, apologet, javni govornik" (nema ironije, tako stoji na naslovnici Katkapitala) zbog nekog razloga postao je stalni gost na nekoliko domaćih uglednih i čitanih portala, komentira po različitim televizijama, daje megaintervjue tjednicima... Ukratko, ima prilike steći istomisleću sljedbu. A to je već nešto sasvim drugo.

Popov je po vlastitoj identifikaciji libertarijanac. Prošetate li tekstovima na njegovom blogu, naći ćete sva opća mjesta te političko-ekonomske ideologije: svaki, ali baš svaki upliv države na bilo koji segment ljudskog života je ništa drugo nego opresija koja vodi u ekonomsku i društvenu propast, u rasponu od plaćanja poreza, preko javnog obrazovanja, zdravstva i kulture do - kako vidimo - policijske zaštite građana. Doduše, državna davanja crkvi ne stavlja u tu kategoriju, ali to je objašnjivo već i time što blog ima svoga nebeskog zaštitnika, engleskog kardinala i prebjega iz Anglikanske crkve Johna Henryja Newmana. Jedino, novi vjetrovi koje je donio papa Franjo blogera malo zbunjuju, pa se obračunao s nekim od novovatikanskih ideja o socijalnoj nejednakosti.

No, vratimo se revolveraškim idejama o pariškom pokolju. Od svih problema koji su otvoreni terorističkim napadom na Pariz, Popov se uhvatio onoga kojega tako voli njegov američki guru - zločeste države koja "u želji da sačuva svoj monopol nad primjenom fizičke sile, aktivno odmaže građanima da se zaštite". Tko je za to kriv? Naravno, socijalizam i etatizam čijom pojavom "dolazi do rađanja bizarne ideje da država treba aktivno zabranjivati ljudima da se brane od napadača, te da bismo sigurnost najvrednijih stvari u životu u potpunosti trebali staviti u ruke majke države". Koje su to zločinačke države? Pa naravno, one "koje i inače forsiraju intervencionizam na svakom koraku, goleme vladine programe, socijalne mjere, visoke poreze i slične institucije koje odgovornost pojedinca prebacuju u sferu javnoga".

I konačno, primjeri.  Pa kaže Popov da se Pariz nikad ne bi mogao dogoditi u Švicarskoj i Teksasu, gdje društvo "prirodno očekuje od svojih građana da preuzmu odgovornost za svoju osobnu zaštitu" pa je i vlasništvo nad oružjem liberalizirano. Naravno, pritom preskače da u javnosti u Švicarskoj oružje smiju nositi u pravilu osobe kojima to treba zbog posla. O američkom pogledu na naoružani narod obično najviše govore stope kriminala, posebno masovne pucnjave po javnim mjestima. Ali to je valjda samo nužna nuspojava Popovljevog ideala. Shit happens.

Ovih dana su, recimo, skupine maskiranih, očekivano bijelih Popovljevih istomišljenika, naoružani do zuba stražarili pred džamijom u Irvingu kod Dallasa, čuvajući svoju domaju od islamizacije dok je u džamiji trajala molitva. Povod? Na sastancima lokalnih Tea Party grupa pojavila se glasina da su u džamiji uspostavili šerijatski sud. Kasniji demanti do sudionika nije došao, jer "oni znaju". I tu se, smatram, krije najvažniji razlog Popovljeve doktrine općenarodne obrane i individualne samozaštite. U jednom ranijem tekstu na svom blogu on je, naime, našao zgodan recept za rješavanje migrantske krize - pokrštavanje.

"U konkretnoj situaciji s izbjeglicama, imamo posla s ljudima od kojih mnogima nije nikada naviješteno Evanđelje Isusa Krista. Mnogi od njih žive u zabludama lažnih religija, i možda nisu nikada čuli za krštenje i ostale sakramente. Prema tome, čin duhovnog milosrđa prema ovim ljudima jest navijestiti im Evanđelje, upoznati ih sa stvarnim stanjem stvari (ma koliko to neki smatrali politički nekorektnim) i uložiti nastojanje da ih se pouči u istinama koje su nužne za vječno spasenje njihovih duša."

I još prigodno ilustrirano slikom milostivog preobraćenja urođenika. A tko neće, uperi pušku u njega.

Dalo bi se sada njegovu teoriju nadopuniti recimo i prizorima s ulica hrvatskih gradova početkom devedesetih, kad je naoružani narod pod punom ratnom opremom krstario kvartovima s vojnim stanovima. Ili svim onim slučajevima kad je nekom dosadilo da mu neaktivirana zolja beskorisno leži pod krevetom, pa je odlučio zaštititi neko svoje pravo za koje je smatrao da su mu antiliberali, sotonistička gamad, pokušali uskratiti. Dalo bi se sad nizati desetke slučajeva u kojima statistika pobija sve Popovljeve teze. No čemu, kad "on zna", jednako uvjereno kao i teksaški rasisti iz Irvinga?

Ovih dana se u mega sprdnju pretvorila ideja o naoružavanju kontrolora zagrebačkog gradskog prijevoza. Goran Vojković, s kojim kao nedovoljno liberalnim Popov voli polemizirati, sve je nazvao najglupljom idejom godine. E pa, bogami, ima i gluplja - da i putnici u tramvaj ulaze naoružani.