Uloga mačkula u međunarodnoj špijunaži

- Ej, kruva ti, aj nemoj više smarat, daj potpiši Turkalja. Stvarno smo dosadili bogu i vragu.

- Jel, a kad ste mi maknuli Burčula to je kao bilo cool?

- Ma, to je Bane, znaš njega. Dao sam ti sad Medveda, vidiš da on i Lozančić mogu. Dobio si sad Zebeca umjesto Burčula, a dobit ćeš i onaj svoj paket, rekao sam Banetu da se ne miješa. A i bolje mu je sad da bude malo kuco.

- Sad? Malo? Aj, dobro, potpisat ću, al ako skužim da se Bane opet petljao, bit će belaja.

- Ma nemaš brige. Oladi malo, čovječe. Godišnji su. Honeymoon totalno.

- Nemoj ti meni honeymoon. Ambasadore si zaboravio, a!?

- Nisam, šta si odma zapeo? Riješit ćemo. Al, brate, daj malo smanji doživljaj s onim svojim lapo-lapo. Zbrinut ćemo one koji su ti važni, ali ne može baš sve.

- Ako mi pošalješ onog svog ludog šeširdžiju Grlića Radmana, piši kući propalo.

- A koga ću? Božinovića?

- Ma Medved je sjajan tip, normalan, branitelj, istinski domoljub, ali ako se on baš ne bi gurao u vanjsku politiku, može i Davor.

- Dobro, vidjet ćemo, al nemoj sad odma počet jahat po tome. Možemo mi te mandate produživat kolko oćeš. Nisam čuo da se netko batrga da se vrati. Nije njima muka sjedit po ambasadama i hodati po prijemima. Znamo i ti i ja šta je to, nitko se tu vruć ladne vode ne napije.

- Samo nemoj zaboraviti da ja imam svoju listu.

- A misliš da ja nemam?

- Ja sam ti lijepo na vrijeme rekao pa da ne bude poslije nismo znali. Inače, ćeraćemo se još.

- Ma znam, sve kao i do sada. U revijalnom tonu. Da se ljudi zabavljaju. Ajmo sad u Zorice, bit će arambašića.

- Ajmo, da se ne baci. I ne reče se arambašića, nego arambaša.

AAAAAAAAAAAAHHHHHHHHHH!!!

Za one koji nemaju uključen zvuk, točno tako se čulo nakon pada konvoja šlepera debla sekvoje s nejakih pleća hrvatske čeljadi koja mjesecima već živi u ognjici i jadu zbog izostanka dogovora dvojice vitezova srca junačkoga, čvrste desnice i oka sokolova oko šefa VSOA-e i još niza dogovora za koje se trebaju dogovoriti da će se dogovoriti. Dogovor je pao, sumnjamo na zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske, i, ako se nas pita, trebalo je zapucati svih šest mačkula odjednom, i to svaka s kilom baruta. Beg nikada nije cicija bio.

Eto, od tolike su povijesne važnosti bila ta dva rukovanja i small talka, koje je rekonstruirao naš službeni čitač s usana, u subotu i nedjelju u Kninu i Sinju da ni 66 mačkula ne bi bilo dovoljno da uveličaju tu historijsku prekretnicu, ali imamo ih samo šest, no su od srca.

Nismo svi bili od te sreće da uživo svjedočimo toj povijesti, to je samo za odlikaše, ali isto bi, da smo znali kakvo nam se blaženstvo sprema, navukli na sebe misne mondure, a i žene bi mnoge prespavale s viklerima na glavi jer ne možeš baš svakakav tolikom ushićenju svjedočiti, čak i kad sjediš pred televizorom u fotelji koja je vidjela bolje dane dok je još drug Tito bio živ.

Ali ćemo barem pričati unucima da smo te sakralne nedjelje svi skupa (one koji su utekli u pečalbu ne brojimo, iako su se i oni whatsapp porukama radosno, u nevjerici, javljali) večeravali, doduše nešto skromnije (ali ne možeš u tom i takvom trenutku, kada napokon dobijemo šefa špijuna, biti nezahvalan), i veselo podcikivali i nabacivali međusobno high-five. I to za dike naše u mudrom državnom vodstvu, sve jedan veći, pametniji i ljepši od drugog. Ne zna čovjek kojem bi prije u zagrljaj poletio. A i momci su im lole i bekrije. Od ponosa da puknemo što ih imamo.

Dakle, riješen je problem koji se građanina domaćeg, običnog i njegova svakodnevnog života zapravo marginalno tiče i svi padnu u afan od uzbuđenja i ekstazu od miline.

I nitko, baš nitko, na ovaj historijski čas, da bi se sjetio da na lageru čeka stotine, što većih, što manjih problema od netom riješenog, a izravno su od vitalne važnosti za veliku većinu građana ove nesretne zemljice. Nit se sjetio, još manje da bi ih riješio.

Ovo je zemlja u kojoj su političari i oni koje je netko zeznuo pa za sebe misle da su političari klasni neprijatelji svojim građanima. Onima koji od svoje sramotno male mjesečne lemozine za koju mukotrpno rmbače otkidaju od usta da bi ovi mogli pohlepno trpati arambašiće u svoja. I između dva zalogaja samodopadno i velevažno smišljati nebitne probleme sa špijunima i ambasadorima.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu