Sjedalo 17A na Aeroflotovu letu AFL150 iz Moskve, preko Sjevernog pola, SAD-a i Kanade u Havanu, bilo je prazno. Bilo je rezervirano za Edwarda Snowdena, a za sjedalo je plaćena i karta. Snowdena nije bio na tom letu za Havanu, a dvadesetak novinara koji su se u posljednji trenutak dokopali karata izvrsno su se proveli: 12 sati leta u Havanu i 12 sati natrag. Aeroflot za vrijeme oba leta nije služio alkohol, jer je u logistici cateringa let nekim čudnim prstom sudbine označen muslimanskim.
Dojučerašnji anonimac upravo je u globalnoj akcijadi zabilježio veliki bod u gostima. U pratnji odvjetnika Wikileaksa Baltasara Garzona, bivšega suca, Edward Snowden je iz Hong Konga sletio u Moskvu. Iz međunarodne zone na Šeremetjevu gubi mu se trag, uz ono ruganje novinarima, a valjda i američkim agentima koji su ga se htjeli dokopati.
Njegov je bijeg i velika igra skrivača. Mora je igrati čovjek koji je odlučio razotkriti što to (ponajprije svojim) građanima čini državna vlast računajući da je način na koji će provesti ostatak života toga vrijedan. Valja bježati što pametnije i brže, jer samo o tome ovisi koliko ćeš poživjeti. Zasad mu to polazi za rukom.
U tom bijegu nisu isključena odredišta o kojima se govorilo: Quito i Caracas. Tiše se govorilo o tome da će iz međunarodne zone na Šeremetjevu na neki avion za Oslo, gdje bi presjeo za Reykjavik. Ekvador i Venezuela bili bi samo dimna bomba. Ja tipujem da je točna informacija da ga je u zračnoj luci Keflavik dočekala Birgitta Jónsdóttir, piratska zastupnica u nedavno izabranom Altingiju, islandskom parlamentu. Navodno bi ga na ledeno-vatrenom otoku zadržali da sudjeluje u parlamentarnoj raspravi o tome hoće li se njemu, a i ubuduće svim drugim zviždačima, ustavom na Islandu zajamčiti azil i zaštita od izručenja. Islanđani su nedavno kolektivno napisali svoj novi Ustav, pa im ni ovakva rasprava ne bi bila ništa novo. Dok ovo pišem to nije potvrđeno, ali je vrlo vjerojatno.
Prema nekim pravnim tumačenjima, Snowdenu, bude li izručen pravosuđu SAD-a prijeti smrtna kazna. Hvala na pitanju, ona mu prijeti i ovako. Ili mu je prijetila dok nije dobio status superzvijezde u globalnoj potjeri. Ova se akcijada u SAD-u medijski prati navijajući za državu, a drugdje navijaju i za bjegunca.
A kod nas nikako da se objasni tko je tko u ovoj igri na život i smrt i zašto. Za nas, ovdje, svi junaci i antijunaci prikazani samo kao plitki likovi od papira. Nikako da nam pošteno objasne što je nagnalo dobro plaćenog momka da napusti curu i život da bi bježao po svijetu, a i zašto jedna moćna država pokušava uloviti jednog 29-godišnjeg mladića.
Snowdenu svakako odgovara izloženost u javnosti. To mu je jedina obrana od toga da mu netko u polumraku anonimno ne zavrne vratom. S vremena na vrijeme mora "nestati", pa i zametnuti tragove. Kako je izvukao magareće uši novinarima u Moskvi, tako je namagarčio i cijelu američku obavještajnu zajednicu.
Edward Snowden izabrao je, za zviždača svjetskoga kalibra, treći način. Prvi je kućni pritvor, koji se za Juliana Assangea u Velikoj Britaniji preinačio u sada već jednogodišnji boravak u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu. Posve je jasno da je zahtjev iz Švedske za njegovim izručenjem smokvin list za operaciju u kojoj bi se Assangea izručilo SAD-u zbog objavljivanja vojnog videa u ožujku 2010. pod naslovom "Kolateralno umorstvo". Na njemu se vidi kako su vojnici u Iraku sa sadističkim užitkom pobili obitelj u kombiju zajedno s djecom, a pikantan je dodatak bio da je među poginulima bio Reutersov snimatelj. Uzvitlao je još više bijesa potkraj studenoga 2010. kad je Wikileaks objavio prvih četvrt milijuna američkih diplomatskih depeša, od kojih je 40 posto bilo označeno kao povjerljivo. Svatko tko je iole imao posla s bazama podataka, pogotovo takvima, zna da Assange, koji od 2008. putuje svijetom, tehnički nema ništa s objavljivanjem provala zviždača, ali je jak simbol i u javnosti plasira kad god stigne ubojite kritike s poantom iz Wikileaksovih otkrića. Zato ga žele ukloniti. Ušutkati. Ne zato jer osobno ima prste u objavljivanju tajni.
Drugi je Bradley Manning, američki vojnik uhićen u svibnju u Iraku, optužen da je Wikileaksu dostavio materijale razvrstane kao povjerljive. Uhićen je jer je prijatelju Adrianu Lamu u chatu otkrio da je Wikileaksu dostavio video "Kolateralno umorstvo" i, kasnije, dokumenate iz Cablegatea. Adrian Lam ga je otkucao, a Manning je zavšio u zatvorskoj samici pod pritiskom nimalo nježne vojne istrage i suđenja na vojnom sudu koje, eto, traje već nekoliko tjedana.
Edward Snowden je očigledno inteligentan momak koji je svoje raskrinkavanje NSA isplanirao koliko se moglo isplanirati, osigurao se koliko se mogao osigurati, a ostalo je prepustio vlastitoj sposobnosti za improvizaciju i dragovoljnim pomagačima.
Zašto je toliko razljutio nobelovca za mir Obamu? Nije zato jer je otkrio da SAD bez sudskih naloga špijuniraju telefonski i internetski promet ne samo u svojoj zemlji, nego i barem u dvije trećine ostatka svijeta! Otkako su početkom lipnja njegove provale izlazile u The Guardianu, njemu se bio izgubio svaki trag. Kad je objavljeno da je u Hong Kongu, već se tada znalo da više nije "inkognito" dostupan agentima CIA-e. I dalje je sve išlo filmsklom brzinom.
Snowden se u svibnju 2004. prijavio u specijalne jedinice američke vojske, ali ondje nije završio obuku. Njegov je sljedeći poslodavac na Sveučilištu Maryland bio Centar za napredne studije jezika, ali u ulozi pripadnika Nacionalne garde koji radi na osiguranju tog osjetljivog studija unutrašnje obavještajne agencije NSA. Potom je posao dobio u CIA-i na poslovima računalne sigurnosti. Pod zaštitom diplomatskog imuniteta 2007. je održavao mrežu u veleposlanstvu u Švicarskoj. Sasvim je sigrno da mu glavni posao nije bilo odčepljivanje printera koji su se tajnicama zagušile zgužvanim papirom. To mu je iskustvo, rekao je honkonškom dnevniku, formiralo stavove. Od 2009. godine radio je za privatnu tvrtku čije je računalne i mentalne kapacitete u najam uzela NSA. Godinu je dana tako radio u vojnoj bazi u Japanu. Prije bijega u ilegalu radio je za "podizvođača" NSA-e, tvrtku Booz Allen Hamilton. Prema vlastitoj izjavi, život mu je bio lagodan na plaći od 200 tisuća dolara godišnje. Snowden tvrdi da si nije mogao dopustiti da se ustavne ljudske slobode i prava na privatnost u SAD-u sustavno krše sve žešće od rujna 2001., a bez ikakvog učinka. S posla na Havajima je sredinom svibnja "otišao na dopust".
Kad su počeli izlaziti njegovi materijali Obama se upravo pripremao natrljati nos svježem kineskom premijeru Xi Jinpingu na susretu početkom lipnja u Kaliforniji. SAD se, naime, žali da si je Kina zbog računalne krađe industrijskih tajni uštedjela desetke godina tehnološkog razvoja. Kina sada ima vlastite kopije najmodernijih borbenih aviona pete generacije F-22 i F-35. S podacima da SAD zapravo špijunira više od pola svijeta Obama je mogao samo ušutjeti.
Kako do Snowdena agenti nisu mogli tiho, američka administracija digla je galamu. Traže njegovo izručenje. Hong Kong tvrdi da je tamošnja odluka u slobodnom puštanju Snowdena da otputuje bila autonomna, ali se teško oteti dojmu da je na to Peking zapravo likovao. S druge strane, jako je teško reći da je Putin u Snowdenovom nastavku putovanja imao ikakvu ulogu, iako se o tome sada glasno govori u zapadnim medijima. Pitanje je uopće je li iz Hong Konga krenuo kad je objavljeno da je otišao.
Najbizarnije je to da se Edwardu Snowdenu u SAD-u priprema suđenje - za špijunažu.