Skoči na glavni sadržaj

Vrtovi u urbanoj sredini koji hrane građane? Zašto ne!

vrtovi-u-urbanoj-sredini-koji-hrane-gradane-zasto-ne-2368-2459.jpg

"Naša je zadaća zagovaranje i edukacija, naš aktivizam je pro bono i od njega nemamo prihode", kažu iz udruge Parkticipacija
Foto: Boris Stojanović

Povodom Svjetskom dana hrane, udruga Parkticipacija predstavila je na zagrebačkoj tržnici Dolac program kompostiranja i upozorila na neriješene društvene probleme. Radi se o sljedećemu; siromašno stanovništvo je gladno stanovništvo, a postoji dovoljno plodne zemlje, odnosno javnog tla koje bi se moglo obrađivati i prehranjivati potrebite, no to je još uvijek zanemarena djelatnost.  S druge strane, hrana koja je toliko skupa čak nije ni iskorištena – masivno se baca kao otpad, umjesto da se „reciklira“, tj. iskoristi kao kompost.

Ako bi se neiskorištena hrana iskoristila kao biološko gnojivo, društvo i zajednica bi bolje i pametnije gospodarili resursima, što bi doprinijelo rastu standarda građana. Ovaj problem je i lokalni i globalni, jer prema podacima UNEP-a (UN-ov program za okoliš), u svijetu se godišnje prosječno baci 1,3 milijarde tona hrane – više nego dovoljno da se nahrane svi ljudi koji žive u siromaštvu. Što se tiče Hrvatske, stopa rizika od siromaštva je alarmantnih 20,4%, a procjenjuje se da se u Hrvatskoj prosječno na godišnjoj razini baci hrane u vrijednosti 4 milijarde kuna.

Parkticipacija djeluje upravo u tom smjeru, zagovarajući korištenje javnog dobra u svrhu prehranjivanja. Gordana Dragičević pojasnila je razloge aktivnosti udruge i odnose s gradskim vlastima: „Parkticipacija ne upravlja zagrebačkim gradskim vrtovima, već to čini Grad preko Ureda gradonačelnika i samog gradonačelnika, uz podršku Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo. Naša je zadaća zagovaranje i edukacija, naš aktivizam je pro bono i od njega nemamo prihode“, rekla je Gordana Dragičević, te dodala da ne postoji zakonska regulativa kojom se uređuju pitanja ove vrste i  da se sve svodi na direktno zalaganje ili nezalaganje onih koji su na poziciji moći, što je oportuno koristiti u predizborno vrijeme.

„Grad Zagreb ne vodi svoje vrtove u GUP-u, kao što to čini, primjerice, Rijeka. Grad do sada nije imao toliko interesa, ali moj je stav da vrtovima treba upravljati zajednica i oni zainteresirani, odnosno vrtlari. Zakonom je regulirano da se u javnim vrtovima ne smiju saditi voćke, što nije dobro, ali Grad izdaje dozvole kojima se to dopušta, kao što je bio slučaj lani nakon Artenergy festivala i ulaska u EU, kada su na Trgu žrtava fašizma, kod stare džamije, zasađene ribizle i začinsko bilje.“

Dragičević je istaknula da postoji broj parcela, nevelik ali dostupan, ako se priloži molba za njihovim korištenjem. Nalaze se po raznim zagrebačkim kvartovima – Prečko, Trnje, Peščenica, itd. – a nedavno je u novozagrebačkom Sopotu otvorena radionica kompostiranja i iskorištavanja biootpada. Upozorila je na loše gradsko gospodarenje otpadom i arbitrarnost odlučivanja na najvišim razinama, ali isitče dobar odnos Udruge s Gradskim uredom za poljoprivredu i šumarstvo.