ZATVORSKA KORONIKA (IV): Društvo općeg neznanja

1.

Eh kakva su to vremena bila... A nisu bila ni davno.

„U Hrvatskoj je do 27. siječnja registrirano više od 28.600 oboljelih, a od bolesti i komplikacija prema do sada prispjelim podacima umrlo je 45 osoba. Hrvatski zavod za javno zdravstvo priopćio je da je starosni raspon umrlih između sedam i 96 godina, pri čemu je više od polovice umrlih, njih 25 bilo u dobi od 65 i više godina, s jednom ili više kroničnih bolesti. Najviše prijavljenih slučajeva, oko 11.100, bilo je prošlog tjedna, što upućuje na to da se približava vrhunac epidemije koji uobičajeno traje nekoliko tjedana, nakon čega broj oboljelih postupno opada. 'Broj oboljelih i umrlih je strašno visok. Sada imamo oko 30.000 prijavljenih oboljenja što se realno može pomnožiti s četiri. To znači da govorimo o gotovo 120.000 zaraženih', rekao je za Jutarnji list Vladimir Draženović iz Nacionalnog centra za influence“, piše Radio Slobodna Europa u tekstu objavljenom 30. siječnja prošle godine. Da, prošle, 2019. godine. Bolest o kojoj je riječ je – sezonska gripa.

Korona virus nije, zbilja nije, samo jača gripa kako to već kažu mudraci koji na manjak tuđih argumenata odgovaraju još većim deficitom dokaza.

Do sada – do 31. ožujka 2020. – je virusom Covid-19 zaraženo 867 građana i građanki. Umrlo je njih šest.

Nagradno pitanje glasi: zašto smo se mogli kretati, raditi i putovati iz, recimo, Makarske u Daruvar, kada smo imali gotovo 30.000 registriranih oboljelih, vjerojatnih 120.000 zaraženih  i 45 mrtvih?

2.

Prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, „državni udar je neustavna i obično nasilna smjena vlasti... Za uspjeh državnog udara ključna je brza uspostava kontrole nad sigurnosnim sustavom (vojska, policija, obavještajne službe i dr.), te prevlasti u informacijskom i medijskome prostoru“.

„Kao što znamo, Vlada nije proglasila niti stanje prirodne nepogode, niti stanje katastrofe, već je novelirala Zakon o sustavu civilne zaštite na način da je uvela stanje ‘nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu’. Zastrašujuće je sve raširenije mišljenje, koje se sve glasnije izriče, da u slučaju izvanrednog stanja Sabor više ne djeluje. Ta pogrešna pretpostavka, jer dovoljno je pročitati čl. 17. Ustava da bi se jasno znalo da Sabor ne djeluje samo ako to ne može činiti, dovodi i do pogrešnih zaključaka. Kriva perspektiva nudi krivi odgovor: ako zakonodavac više nije Sabor, onda će to morati biti netko drugi, moguće i tijelo koje u ime Vlade ‘upravlja krizom’. Ali to je onda državni udar. Ne može se na Stožer civilne zaštite novelom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona, jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu. Procedura je glavna zaštita demokracije, a, dugoročno gledano, šteta na demokraciji veća je od štete izazvane bilo kakvim virusom“, piše, pored ostaloga, sudac Ustavnog suda Andrej Abramović, u tekstu pod naslovom „Ustavnost u doba virusa“, objavljenom na portalu Ius-Info.hr.

Nagradno pitanje dva glasi: gledamo li, uz loš film katastrofe, i dokumentarac o državnom udaru u Hrvatskoj u kojoj je ministar unutarnjih poslova ujedno i šef Nacionalnog stožera civilne zaštite, dok je državna televizija njegovo istureno zapovjedno mjesto?

3.

Malo tko voli krize kao ljevica. Čim je neka drama, a uvijek je, samo je rjeđe primjećujemo, na veliko se citira Mao Ce Tung koji je, nekada davno, rekao: „Pod kapom nebeskom je veliki nered, dakle, situacija je izvanredna“.

Zbilja, nered je veliki, a još gori slijedi.

„Pad bruto domaćeg proizvoda zbog krize izazvane pandemijom bit će najstrmoglaviji zabilježeni pad u novijoj povijesti. U drugom kvartalu 2020. godine iznosit će između 10 i 30 posto. Pad će zbog prekida trgovine i problema u snabdijevanju vjerojatno trajati i narednih godinu, dvije dana. Nećemo se jednostavno vratiti u vrijeme prije pandemije, nego će se uspostaviti nova normala. Poremećaji koji se trenutno događaju su veoma ozbiljni i trajni, a siromašne države će teško nadoknaditi štetu u kratkom roku. Život neće biti isti kao prije pandemije“, kazao je Jeffrey Sachs, američki ekonomist kojeg je, istina prije petnaestak godina, magazin „Time“ proglasio jednom od 100 najutjecajnijih osoba na svijetu. Sachs, inače, nije ljevičar, niti blizu.

„Svjetski mediji opisuju njemački paket kao financijsku bombu tešku 550 milijardi eura, ali ako pažljivije ispitamo program, vidjet ćemo da je u pitanju nešto sličnije vodenom pištolju.

Sačinjen od mjera odlaganja poreskih obveza i otvaranja kreditnih linija, njemački paket pokazuje da njegovi tvorci ne razumiju prirodu tekuće krize. U pitanju je ona ista vrsta nerazumevanja koja je produbila krizu eura prije desetak godina. Sada, kao i onda, problem poduzeća i domaćinstava nije manjak likvidnosti, već kriza solventnosti. Da bi se dolazeća kriza zaustavila, vlade moraju 'ići do kraja' s nezabilježenim mjerama fiskalne ekspanzije. Njemački paket upravo to pokušava da izbjegne“, piše bivši grčki ministar financija Yanis Varoufakis. On, inače, jeste ljevičar.

To, da su ljevičari, za sebe tvrde i u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske koja je nakon proglašenja pandemije predstavila „više od 15 mjera za ublažavanje negativnih posljedica na građane i gospodarstvo“. Sve i jedna polazi od toga da je postojeći poredak – nepromjenjiv.

Ima, naravno da ima, na lijevom političkom spektru kod nas i drukčijih. Oni citiraju klasike lijeve misli i čekaju da se nered pod kapom nebeskom sam od sebe pokaže kao nešto izvanredno.

„Kada je riječ o nama koji želimo realnu političku promjenu u ovoj zemlji, trebalo bi da iskoristimo ovu međuigru, pa čak i izolaciju – zaista neophodnu – za rad na novim figurama politike, na projektu novih političkih mjesta i na transnacionalnom razvijanju treće etape komunizma, poslije sjajne inicijalne i inventivne faze, i zanimljive, ali na kraju poražene faze državnog eksperimentiranja. Također, trebalo bi se okrenuti kritici ideje da pojave poput epidemije same po sebi donose nešto politički novo. Pored općeg prenošenja naučnih podataka o epidemiji, jedina politička snaga ostat će nova priopćenja i uvjerenja koja se tiču bolnica i javnog zdravlja, škola i egalitarnog obrazovanja, zbrinjavanja starih i drugih sličnih pitanja. Samo to bi na kraju moglo predstavljati bilancu opasnih slabosti koje je iznijela na vidjelo ova situacija. Uzgred, javno će se pokazati da su takozvane 'društvene mreže' – pored činjenice da se od njih dalje bogate najveći milijarderi – prije svega mjesto širenja kočoperne mentalne paralize, nekontroliranih glasina, otkrivanja prepotopskih 'novih ideja' ili mračnjaštva koje raspiruje fašizam“, piše francuski filozof Alan Badiou. I on, naravno, jeste ljevičar.

Nagradno pitanje broj tri glasi: ima li, ali zbilja, ljevica novog doba odgovor na barem jedno kompleksno pitanje?

4.

Sa pojavom pandemije iz medija su nestale estradne zvijezde, influenceri i influencerice, ma svi oni što su poznati po tome što su poznati, oni kojima, da parafraziramo Milu Kekina, nemanje pojma nikada nije smetalo da imaju stav.

Optimisti među nama vidjeli su u tome važnu promjenu: povratak i prostora i povjerenja ljudima koji govore o onome što znaju kada za to ima razloga. Sa njim, optimistima, je problem što uporno ignoriraju iskustvo koje se kod nas – a i šire, čisto da se utješimo - ruga upravo optimizmu.

Tako, eto, u epohi stručnjaka znamo da Vlada Republike Hrvatske kupuje neke zaštitne maske iz Kine, ali ne znamo kako i preko koga. Znamo, zatim, da Vlada Republike Hrvatske kupuje 250 respiratora koji će nam, kazao je ministar zdravstva Vili Beroš, dolaziti sukcesivno iz jedne zapadne zemlje. Ne znamo koje i zašto baš iz te, neke. Ne znamo, zatim, ni do kada će trajati izvanredne mjere, a ni što ćemo ako one – a hoće – masakriraju turizam, uslužne djelatnosti, male tvrtke za razne usluge, pa medije, kulturu, sport, vremensku prognozu...

Četvrto nagradno pitanje je: a da, ipak, čujemo i pročitamo što misle Maja Šuput, Kristina Mandarina, jedan od one dvojice što se vole lijepo oblačiti, pa Mladen Grdović, Jasmin Stavros, Mate Mišo Kovač, John Vice Batarelo, Davor Domazet Lošo, Adonis Ćulibrk Boytronic...?

5.

„Velika pogreška u SAD-u i Europi, po mom mišljenju, je što ljudi ne nose maske. Ovaj virus prenosi se kapljicama i bliskim kontaktom. Kapljice igraju vrlo važnu ulogu - morate nositi masku, jer kad govorite uvijek iz usta izlaze kapljice. Mnogi ljudi imaju infekciju bez simptoma ili su u predsimptomatskoj fazi, ali su zarazni za druge. Ako nose maske za lice, to može spriječiti da se kapljice koje nose virus rasprše i zaraze druge“, rekao je George Gao, generalni direktor Kineskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Kineska regija iz koje je je krenuo Covid-19, poznata je i kao mjesto na kojem se pravi najviše zaštitnih maski na svijetu.

Posljednje nagradno pitanje za ovu zgodu glasi: ima li, slučajno, savjet neke veze sa izvozom maski iz Kine u razne zemlje, računajući i Hrvatsku?

Prethodne "Zatvorske koronike" možete proćitati ovdje - prva, druga, treća

zatvorska-koronika-iv-drustvo-opceg-neznanja-7391-10002.png

Gledamo li, uz loš film katastrofe, i dokumentarac o državnom udaru u Hrvatskoj u kojoj je ministar unutarnjih poslova ujedno i šef Nacionalnog stožera civilne zaštite, dok je državna televizija njegovo istureno zapovjedno mjesto?
Gledamo li, uz loš film katastrofe, i dokumentarac o državnom udaru u Hrvatskoj u kojoj je ministar unutarnjih poslova ujedno i šef Nacionalnog stožera civilne zaštite, dok je državna televizija njegovo istureno zapovjedno mjesto?
Foto: 
HINA/ PIXSELL/ POOL/ Goran Stanzl/