ZATVORSKA KORONIKA (IX): Prokleta je Amerika

1.

Ljudi moji, znanost u borbi protiv covida-19 napreduje takvom brzinom da bi i Mladen Delić ostao bez teksta. Ne bi se, da pojasnimo, upitao je li to moguće, jer zbilja izgleda – nemoguće. A izgled, znamo, vara.

Do prije tjedan – dva dana, ugostiteljski objekti su se za otvaranje pripremali uvozeći značajnije količine pleksiglasa i zidajući čvrste pregrade na sredinama stolova.

Do prije pet – šest dana virus je još uvijek bio toliko živahan da su organi reda, uz svesrdnu pomoć medijske policije, pazili da se narod ne grupira i da se, ali nikako, na jednom mjestu ne nađe više od pet ljudi. Obiteljima sa četvoro djece socijalni su radnici ostavljali mogućnost da izaberu koje će poslati na mjesto predviđeno za privremeno odlaganje biološkog viška.

Do prije, eto neka bude tjedan, preporučivali su nam da zaštitnu masku ne skidamo ni dok zube peremo.

U to doba, dakle malo više od prekjučer, zabranjen je, naravno iz epidemioloških razloga, rad nedjeljom. Zabrana rada svaki dan ostala je vrijediti za kina i kazališta. Crkve su, kao što je poznato, sigurne od ateističke bolesti iz komunističke Kine.

E, onda se promijenilo sve: približili su se izbori koji trebaju potvrditi da je stranka što za sebe tvrdi kako je stvorila Hrvatsku, uspješno uništila i koronu. I to nakon industrije, poljoprivrede, zdravstva, školstva, javne uprave, staračkih domova, škverova... Ostalo upisati po potrebi i sjećanju.  

2.

Nekada davno, jako davno, još dok se dan dijelio na jutarnje i popodnevne konferencije za medije Nacionalnog stožera civilne zaštite, dr. Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, je u intervjuu za N1 govorio o tome da, recimo, nema nikakvog smisla da zdravi ljudi nose maske na koje nisu navikli, pa ih stalno nešto popravljaju, čačkaju, diraju lice oko nosa i očiju i zapravo se tako izlažu opasnosti od zaraze.

Pored toga, dr. Kaić je rekao i da osobe u samoizolaciji mogu, ukoliko su propisno zaštitili druge od sebe, otići u ljekarnu po paracetamol i kapi za nos.

Dok se covid-19 širio kao glupost u prirodi, dr. Kaić je prepustio medijsku pažnju kolegama i kolegicama. Vratio se tek nedavno, da podsjeti na važnost nošenja maski i neophodno poštivanje ama baš svih mjera Stožera u kojem su se sjetili da su tu jer su u HDZ-u, a kako se, da ponovimo, bliže izbori, e tako je dovoljno prati ruke i da, naravno, pamtiti tko je Hrvatsku učinio bogatom, uspješnom i zdravom.

Za zaboravne, tu su i dalje konferencije Nacionalnog stožera civilne zaštite, kako se sada zove odjel za PR Hrvatske demokratske zajednice.

3.

 Nije nikakvo čudo što Amerikanci imaju Trumpa za predsjednika i piju Domestos, kada su im u najvećim i najutjecajnijim dnevnim novinama – „The New Yorku Timesu“ – informirani kao stećci i blagog pojma nemaju o tome da je Kolinda Grabar Kitarović po suncu, kiši i ogradama gradila i izgradila međunarodni ugled Hrvatske, dok je Andrej Plenković smanjio dug, podigao BDP, povećao zaposlenost i, općenito, učinio nas malom zemljom za visoki standard.  

„Tijekom pandemije koronavirusa u svijetu je primijećen paradoks: Bogate zemlje nisu se pokazale boljima u borbi protiv krize od onih siromašnijih. Bogate zemlje, koje su tradicionalno sposobne brzo rasporediti resurse, ojačane dobro financiranim državnim mehanizmima namijenjenim boljem prevladavanju kriza, uglavnom nisu dobro upravljale pandemijom koronavirusa. U Europi je bolest je poharala Britaniju, Francusku i Italiju, tri od četiri najveće ekonomije na kontinentu. No, manje, siromašnije države u Europi brzo su nametnule i primijenile stroga ograničenja kojih su se držale i do sada imaju više uspjeha u obuzdavanju virusa. Među tim zemljama, od kojih neke sada oprezno otvaraju svoja gospodarstva i društva, nalaze se i one s jakim rezervama otpornosti koje su posljedica iskustava iz relativno nedavnih teških vremena. Analizirajući različite reakcije na pandemiju, znanstvenici Sveučilišta u Oxfordu razvili su ljestvicu strogosti, nastojeći ocijeniti čvrstinu mjera koje su vlade poduzele kako bi zaustavile širenje virusa. U Hrvatskoj, čije su ocjene pri samom vrhu te ljestvice koja mjeri strogost mjera, od koronavirusa je umrlo 90 osoba, čime je stopa smrtnosti u zemlji iznosila 2,1 na 100 000 stanovnika. U državi New York taj broj iznosi 137 na 100.000. Sve u svemu, strogost mjera je veća u istočnoj Europi nego u zapadnoj Europi, rekao je Thomas Hale, izvanredni profesor za javnu politiku na Sveučilištu Oxford. Mnogima od tih europskih zemalja upravljaju vlade desnog centra. 'Hrvatska je otišla do maksimuma naše ljestvice strogosti. Moguće je da su ljudi manje voljni pružati otpor, a spremniji prihvatiti oštrije mjere'", piše eto taj neki „The New York Times“, optužujući nas da smo – osim što smo mali, siromašni i nevažni - još i nepodnošljivo pokorni, a mi... Ma bunili bi se rado, samo da nam nije zabranjeno iz zdravstvenih razloga. 

4.

Zaželjeli ste se birtije? Nema problema.

Ide vam se u kupovinu majica, japanki, bermuda i švedskih lustera? Riješeno.

Ne da vam se u frizerski salon ulaziti kao u laboratoriju u Wuhanu? Ma dobro, nećemo se sada pravila držati kao pijani plota.

Putovali bi? Ma smo izvolite, ukinute su propusnice, uspostavlja se javni prijevoz, a ni granice nisu neprelazne.

Nedostaju vam kina i kazališta? Evo, ide, za najviše dva tjedna.

Ne radite posao koji volite i uopće vam ne fali, ali plaća je neophodna? Bez brige, davat će majčica država i otac proračun, barem do jeseni.

Uplašili ste se da bi mogli ostati bez velikih festivala i nešto manjih, ali važnih kulturnih manifestacija? Nema nikakvog razloga za strah: održat će se.

Više volite subotom ući u minsko polje, nego nedjeljom u dućan? E ima da ne rade!

Strah vas je slati djecu na nastavu? Pa nemojte, nitko od škole nije postao pametan.

Vrijeme je darivanja, to ste shvatili. Samo što neće dugo trajati. Sad će izbori, još malo. A poslije... Pa poslije se može citirati hercegovački skolastik Ljubo Ćesić Rojs koji je poodavno i točno kazao: „Ko je jamio, jamio“.

5.

Učenici nižih razreda osnovnih škola vratili su se u školske klupe. Njih oko osam. Misli se na broj djece, ne na količinu inventara.

U Sindikatu prosvjetnih radnika Preporod su osupnuti. „Korist od otvaranja škola daleko je neznatna, a rizik dolaska učenika u škole je ogroman. Naši su učenici u ovoj školskoj godini ionako pod stresom jer su na njima već isprobana dva atipična oblika nastave, te je stoga nepotrebno, u posljednjim tjednima nastavne godine, izlagati ih atipičnom stresu, kroz tzv. mješovitu nastavu. Posve nepotrebno ugrozit će se sve ono što se, uz iznimne napore, postiglo u protekla dva mjeseca. Ponekad je veća hrabrost potrebna za povlačenje neke odluke nego za njezino donošenje, zato što je 'razuman uzmak bolja polovica hrabrosti'", poručuju i traže od roditelja da ih podrže.

Inače, to je isti onaj Preporod koji je tražio podršku dok su opravdano štrajkali, jer su bili potplaćeni. E više nisu. Samo im se sada baš i ne ide na posao.

„Negdje se, recimo u centru Zagreba gdje su škole stradale u potresu, možda i nije mogla organizirati nastava, ali mi smo mogli. U nas u Tučepima nije bilo potrebe da se ograniči da bude maksimalno devetero djece i učiteljica, jer mi bez problema možemo nastavu organizirati i u školskom dvorištu i u prekrasnoj prirodi koja nas okružuje. Uostalom, to su samo preporuke, to nije zakon. Roditelje moje djece je obeshrabrilo od slanje djece u školu to što je prvi uvjet bio da oboje roditelja radi, a nama su u Tučepima većina roditelja sezonci, rade u turizmu... I sad je suluda situacija, otvorili su dječje parkove, gdje djeca na toboganima praktički sjede jedni na drugima, a u škole ne mogu. Ja sam legalist, ali ne shvaćam: u trgovine se može bez ograničenja, a u škole mogu uz tolika brojna ograničenja. Vrednuju se online poslani radovi, a ne znamo što i tko stoji iza tih radova. Svi zatvaramo oči pred tim da ima roditelja koji jedva brinu o sebi, a kamoli da doma pomažu djeci. Sva djeca bi morala imati iste uvjete, barem u školi. Zaželjela sam ih se čuti i vidjeti uživo, a ne samo ovako preko Zooma. Voljela bih da ih barem jedan dan u tjednu mogu dobiti u školi“, rekla ja za „Slobodnu Dalmaciju“ Marlena Bogdanović, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Tučepi.

Nije ona, naravno da nije, jedina prosvjetna radnica zdravog razuma u Hrvatskoj, ali nije ni u većini, niti na poziciji u sindikalnim strukturama koje s vremena na vrijeme čine sve što mogu da opravdaju svođenje svih uposlenih u javnom sektoru na „uhljebe“.

6.

U predstavi „Audicija“ tadašnjih studenata glume na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, jedan od likova je bio bivši medicinski radnik kojeg je iz bolnice otpustilo jer je „zamijenio bebu za bebu“. Ravnatelj KBC-a Split, dr. Julije Meštrović je podnio ostavku zato što su u toj zdravstvenoj ustanovi, ali stvarno, zamijenili babu za babu: onu iz Seget Vranjice za malo mlađu iz Dicma.

Teško je biti humorist danas. Nelojalna konkurencija ubija!

 

Prethodnih osam nastavaka Koronike možete pročitati ovdje

zatvorska-koronika-ix-prokleta-je-amerika-7450-10075.jpg

E, onda se promijenilo sve: približili su se izbori koji trebaju potvrditi da je stranka što za sebe tvrdi kako je stvorila Hrvatsku, uspješno uništila i koronu. I to nakon industrije, poljoprivrede, zdravstva, školstva, javne uprave, staračkih domova, škverova... Ostalo upisati po potrebi i sjećanju
E, onda se promijenilo sve: približili su se izbori koji trebaju potvrditi da je stranka što za sebe tvrdi kako je stvorila Hrvatsku, uspješno uništila i koronu. I to nakon industrije, poljoprivrede, zdravstva, školstva, javne uprave, staračkih domova, škverova... Ostalo upisati po potrebi i sjećanju
Foto: 
HINA/ Miljenko KLEPAC/