Život na čekanju: još najmanje šest mjeseci do zakona o osobnom bankrotu

Katastrofalan prijedlog zakona o stečaju potrošača, koji je Ministarstvo pravosuđa predstavilo javnosti u srpnju ove godine s ciljem da na snagu stupi iduće, ipak neće u saborsku proceduru. Umjesto njega, morat će se napisati novi, koji će morati biti usklađen s novim stečajnim zakonom, koji će, pak, biti usvojen tek sljedeće godine.

Glasnogovornik Ministarstva pravosuđa Sergej Abramov nije nam znao reći kada će novi stečajni zakon u saborsku proceduru, a onda ni kada će biti gotov novi zakon o stečaju potrošača ili o osobnom bankrotu, no podsjetio je da će i on morati proći javnu raspravu prije nego li bude upućen na usvajanje u Sabor.

Drugim riječima, taj će se zakon, koji bi mogao biti kakav-takav spas za 320.000 blokiranih građana koji duguju oko 30 milijardi kuna, morati čekati još najmanje šest mjeseci, ali je veliko pitanje hoće li se i kada uopće donijeti. Jer, kako nam je rekao predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević, zna se da taj zakon ne odgovara bankama, a one – tvrdi Matijašević – upravljaju Hrvatskom. Kaže da i sindikati još od 2009. traže njegovo donošenje, ali čisto sumnja da će ikad i biti donesen.

Zagrebački odvjetnik Alan Sorić, koji je za Forum.tm analizirao i prvi prijedlog zakona, koji je bio katastrofalan, između ostaloga i jer se od dužnika očekivalo da sedam godina žive s 800 kuna, a i nakon toga su mogli ostati bez svega – najavu izmjene tog zakona ocijenio je pozitivnom.

"Pohvalno je ako će zakon o stečaju potrošača slijediti rješenja iz Stečajnog zakona, jer će se time zadržati instituti i načela stečajnog prava, koji već dugo egzistiraju u hrvatskom pravnom sustavu. Međutim, ako znamo da stečajni postupci u velikoj većini slučajeva nisu doveli do naplate vjerovnika i do restrukturiranja trgovačkih društava u stečaju, očekivanja od zakona o stečaju potrošača ne bi trebala biti prevelika", rekao je Sorić.

Kršenje ustavnog načela jednakosti građana

Komentirajući, pak, najavu otpisa dugova za najugroženije građane, koji bi stupio na snagu početkom sljedeće godine, a na koji bi imali pravo građani nezaposleni dulje od godinu dana ili s mirovinom do 2500 kuna (prijedlog još nije definiran, ali prema najavama iz medija, ne obuhvaća velik broj građana koji su također u katastrofalnoj situaciji), Sorić je podsjetio da europsko obvezno pravo već više od 2000 godina počiva na načelu ispunjenja obaveza.

"Svako odstupanje od tog načela neizbježno će unijeti neravnotežu i nesigurnost u (još uvijek) suvisao i dosljedan pravni sustav. Osim toga, kao i u većini slučajeva u kojima je Vlada djelovala aktivno da bi riješila određene probleme, a golema nelikvidnost građana i gospodarstva to sigurno jesu, i ovakav koncept nudi samo liječenje posljedica, ali ne i uzroka problema. Takav mi se pristup čini dugoročno neodrživim i nesvrsishodnim te smatram da će od njega biti više štete nego koristi. Naime, odstupanje od općeprihvaćenih i funkcionirajućih normi obveznog prava da bi se uvela mjera koja neće riješiti problem može biti samo štetna", naglasio je Sorić te dodao da prijedlog otpisa potraživanja svakako može donijeti kratkoročno rasterećenje najugroženijima, ali istodobno je sasvim sigurno kršenje ustavnog načela jednakosti pred zakonom.

Budući da ne postoji konačni prijedlog koji bi se mogao detaljnije komentirati, za sada je teško predvidjeti kako će se postaviti Ustavni sud, premda je za očekivati da će se, za razliku od Vlade, voditi načelom legaliteta, a ne načelom oportuniteta. Osim toga, istaknuo je, nejasno je da li je poznata struktura takvih "malih" dugova. Je li uglavnom riječ o dugovima državi s naslova poreznih davanja ili dugovima za komunalije, telekomunikacijske usluge i slično?

"U prvom slučaju nije potrebno donositi nove propise - Vlada može jednostrano otpisati potraživanja. Za to, čini se, nema političke volje. U drugom slučaju potreban je pristanak vjerovnika i vidim samo dva načina da se ovakvo što provede bez dovođenja u pitanje prava svih građana. Jedan način bio bi da Vlada preuzme obvezu plaćanja dugovanja, a drugi bi bio da vjerovnicima odobri porezne olakšice za iznos koji neće moći naplatiti. Sumnjam da Vlada ima volju i mogućnosti učiniti takvo što", kaže.

Kupovanje glasova

Odgovarajući pak na pitanje kupuje li otpisom Vlada u izbornoj godini glasove najugroženijih građana, Sorić je kazao kako smatra da bi bilo puno pametnije i učinkovitije osmisliti mjere koje će dovesti do rješavanja uzroka problema, a to su nezaposlenost, realno male neto plaće, enormno porezno opterećenje građana i gospodarskih subjekata i opće preskupa država koja zahtijeva previše novca iz financijskog krvotoka društva.

"Samo rješavanjem tih problema može se riješiti uzrok nelikvidnosti i prezaduženosti građana. Sve ostalo je samo liječenje simptoma koje može dovesti isključivo do prividnog ili, u najboljem slučaju, privremenog poboljšanja. Osoba koja je trajno nezaposlena naprosto nema mogućnosti plaćati ni najosnovnije životne troškove i, premda nekakav mali otpis dugovanja takvoj osobi sigurno predstavlja kratkoročno olakšanje, ova mjera nikako ne može donijeti trajno rješenje problema. Pretpostavljam da je to jasno i osobama u Vladi koje su osmislile ovu mjeru, što me dovodi do zaključka da je doista riječ o prijedlogu usmjerenom na povećanje političkog rejtinga, što je, uostalom, i dosljedno dosadašnjoj politici svih hrvatskih vlada", mišljenja je Sorić.

Smatra također da banke nisu krive za golemu nelikvidnost građana i pravnih osoba. Moguće je, zaključuje, da su hrvatske banke svojom nefleksibilnom politikom pridonijele ovakvoj situaciji, ali one posve očito nisu osnovni uzrok nelikvidnosti. Mudro bi bilo rješenja tražiti na adresi glavnoga krivca, a to je prema Sorićevu mišljenju, nefunkcionalna i preskupa država.

Valja podsjetiti kako je na početku mandata aktualne Vlade broj blokiranih građana bio 211.234, a dug je iznosio 13,20 milijardi. Potkraj listopada ove godine broj blokiranih građana je, kako je objavila Fina, 319.890, a njihov je dug više nego dvostruko veći nego na početku mandata Kukuriku koalicije i iznosi 29,54 milijarde kuna. Naravno, nisu ugroženi samo ovi blokirani građani, nego i članovi njihovih obitelji, a to je najmanje milijun ljudi.

Treba biti korektan i reći da je, sudeći prema ovim brojkama, veći dio blokiranih naslijeđen iz HDZ-ove vlade (najviše je dugotrajno blokiranih, više od tri godine). To, međutim, nimalo ne opravdava Vladu Zorana Milanovića, koja nije učinila baš ništa da se situacija popravi, kako u rastu gospodarstva, tako ni u poboljšanju ljudskih prava blokiranih.

Umjesto toga, prave se kao da su isključivo građani krivi za to što posla nema, što cijena rada konstanto pada, što je HDZ donio loš Ovršni zakon... i što, na kraju, opće siromaštvo i pravnu nesigurnost mnogi – poput Živog zida – sada koriste za prikupljanje političkih bodova.

Čini se da ni to Milanovićevu Vladu previše ne smeta, jer i sami – jeftino kupujući glasove onih najsiromašnijih s otpisom malih dugova – čine isto što i Živi zid, umjesto da su sve napravili kako bi se problem blokiranih počeo kvalitetno rješavati. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog veće potrošnje koja može pridonijeti oporavku gospodarstva. Umjesto toga, ova Vlada očekuje da se potrošnja poveća tako što će najveći broj zaposlenih od sljedeće godine, zbog poreznog rasterećenja, imati veću plaću za 50 do 100 kuna.

 

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije.

 

zivot-na-cekanju-jos-najmanje-sest-mjeseci-do-zakona-o-osobnom-bankrotu-2623-2730.jpg

Osoba koja je trajno nezaposlena nema mogućnosti plaćati niti najosnovnije životne troškove. Mali otpis dugova sigurno je kratkoročno olakšanje, ali ne i rješenje problema, kaže odvjetnik Alan Sorić
Osoba koja je trajno nezaposlena nema mogućnosti plaćati niti najosnovnije životne troškove. Mali otpis dugova sigurno je kratkoročno olakšanje, ali ne i rješenje problema, kaže odvjetnik Alan Sorić
Foto: 
Udruga Blokirani