Započelo je ovako, nastavilo se ovako, a još ne znamo je li ovo kraj.
Naš novinar Boris Stojanović napisao je odgovor na reagiranje Ivana Hamarića:
"Prije svega, moram priznati da je velik udarac na ego dobiti demanti, i to na ovako važnu temu kao što je Hamarićev put. Baš neugodna stvar; sad točno znam kako se osjećao Butković nakon onog incidenta s e-mailom.
Isto tako, boli me što je demanti skoro duplo duži od mog izvornog teksta. Čak sam mrvu ljubomoran na britkost i prodornost odgovora, ali moram se osvrnuti na iznesene argumente i obraniti svoju poziciju u ovom sporu, koji je poprimio neslućene razmjere; ne šalim se kad kažem da me zaustavljaju ljudi na ulici da bi komentirali članak. Očito sam podcijenio važnost ove teme.
Tim je veća je moja želja da srušim Tvoj najjači argument, Ivane Hamariću, sukladno uzusima dobre rasprave (dopusti mi da Ti se obraćam s "Ti" - ne da bih izražavao nepoštovanje, već upravo suprotno, prijateljsku neposrednost). Taj se argument, de facto nositelj demantija, sastoji u tome da nisi kvartovski mađioničar. Po mojem sudu, lako je zaključiti i dokazati da Ti jesi upravo to što sam napisao da jesi, iako možda toga nisi ni svjestan. Slijedi me na trenutak.
Činjenica da nisi svjestan neke svoje osobine ili društvene uloge ne znači automatski da ta osobina ili uloga ne postoji. Vjerujem da može biti začudno da Te netko koga osobno ne poznaješ uvjerava u takvo što, ali to i dalje ništa ne govori o točnosti teze.
Činjenica jest da Te je jedan mađioničar prozvao mađioničarem, a svatko tko se iole razumije u magiju zna da mađioničari imaju autoritet krstiti i inicirati. Dakle, ne samo da si prozvan kao mađioničar, nego si uveo u funkciju novi put, put koji nosi Tvoje ime. Ne mijenja ni za jotu tko polaže originalna prava na ime puta ili ih je kratkovidno trampio za nepuni tucet pelina. Kakva je to epska greška, mijenjati vječnu slavu za mamurno jutro. Pogotovo na rate. Sada nije čas za skromnost - stvorio si aleju usred šikare, kao što je Sai Baba sklapavši pest pretvarao skupe Rolexe u latice cvijeća. Da rezimiram; iniciran si i inicirao si. Stari moj, Ti si mađioničar. Čestitke!
Shvaćam da nije ugodnost nositi takvu titulu ili obavljati takav poziv, kao i da ta etiketa sužava identitet. Čovjek postaje jednodimenzionalna osoba, samo jedan aspekt sebe. Barem u očima drugih. Ali neka Te ne brine, ili neka Te bar utješi, znam dobro kako Ti je. Možda nisi znao da si mađioničar, ali nisam ni ja znao da sam novinar.
U svakom slučaju, rasvjetljavanje nepoznatoga je nešto čemu trebamo težiti kako bismo pridonijeli pojedinačnom i kolektivnom znanju, od čega možemo imati samo koristi. Jedino moramo pripaziti da nas ne uhapse u procesu."