"U Travnom nemamo problema s programom i publikom, nego s kadrovima"

Prema upravnoj podjeli iz 1999. godine Novi Zagreb se sastoji od tri gradske četvrti : Novi Zagreb - istok,  Novi Zagreb - zapad i Brezovica. Četvrt Remetinec u zapadnom dijelu Novog Zagreba razvijala se početkom 1970-ih, zbog čega je 1977. ondje osnovan Centar za kulturu Novi Zagreb i Galerija Spektar (danas Galerija Vladimir Bužančić) na inicijativu Samoupravne interesne zajednice kulture (SIZ) Novi Zagreb. 

Taj Centar (u kojemu su 1970-ih i 1980-ih surađivali, primjerice, Dalibor Foretić, Petar Brečić, Anđelko Ramušćak, Marija Braut) već sredinom 1980-ih nije mogao pratiti brzinu i bujnost razvitka Novog Zagreba pa je ostao čvršće lokaliziran na remetinečko područje. Najnovija urbanistička situacija s razvitkom naselja Lanište (četvrt Novi Zagreb - zapad) posve je odvojila remetinečki centar od gravitacije novozagrebačkog stanovništva. Centar za kulturu Novi Zagreb, prvi u povijesti tog dijela grada, danas je tako praktički dislociran za veći dio Novoga Zagreba, ali je posve okupiran (i uvijek interesa pun) stanovništvom novih naselja oko zagrebačke Arene i pripadnog šoping centra na izlazu iz grada.

Nas ovdje zanima drugi i, povijesnokvartovski gledano zadnji, kulturni centar Novog Zagreba: Kulturni centar Travno.

Smješten u krilu stambenog diva, na platou zagrebačkog (i širehrvatskog) nebodernog giganta Mamutica (poduzeće Industrogradnja izgradilo je zgradu 1974.), Kulturni centar Travno nosi svoje ponosno, kvartovski profilirano ime tek od, nećete vjerovati, prošle godine. Dotad je institucija djelovala pod imenom Međunarodni centar za usluge u kulturi, pod kojim je davne 1972. godine službeno registrirana. Zbog inercije gradskih vlasti, preimenovanje je bome trajalo.

“Vjerujte, kad smo promijenili ime Centra,  ljudi iz kvarta počeli su nam prilaziti, oduševljeni. Iako smo i dotad imali jednake programe, gesta imenovanja prema potrebama kvarta imala je iznenađujuće snažan odaziv”, objašnjava ravnatelj Kulturnog centra Travno u svom drugom mandatu, etnolog Josip Forjan (r. 1961.).

Koristite li javni prijevoz, do Mamutice u Ulici Božidara Magovca (bivša Aleja Viktora Bubnja), dolazite  ZET-ovim autobusom broj 221, koji kruži kvartom. U Mamutici stanuje oko 5000 ljudi, a na njezinom se platou (koji je prošle godine gradska vlast obnovila) odvija život optimističnog tempa, ako je suditi po množini  sadržaja. Mamutica je kvart u malome zbog čega stanovnik ne mora, ako ne želi, napuštati njezin plato na kojemu su dućani sa živežnim namirnicama, informatičkom opremom, drogerija, mesnica, specijalizirani dućani svakojake fele, kafići i knjižnica. Oko Mamutice je prostrana ledina, park, vrtić i crkva: tako se Kulturni centar sa crvenoplavobijelom opremom na svojoj fasadi ugnijezdio kao logičan “kulturni dodatak”.

Preimenovanje prošle godine

Ipak, Kulturni centar nije se gradio simultano s infrastrukturom Mamutice, nego je njegov nastanak bio mukotrpan. Gradnja na platou započela je još 1987. godine, na temelju odluke mjesnog odbora i doprinosima stanovnika kvarta. Zgrada je u potpunosti dovršena tek 2007. godine kada je otvorena njezina velika, odlično opremljena dvorana s 267 sjedala. Za vrijeme rata 1990-ih u prostorima današnjeg Centra, koji je tada obuhvaćao manju dvoranu i uredske prostore, bio je smješten Caritas. Kulturni programi uselili su se u Centar (pravno i praktično) tek 1995. godine, što znači da je Travno, zajedno s ogromnom bazom stanovništva istoka Novog Zagreba, do kraja rata 1990-ih bio bez ikakve kulturnjačke infrastrukture.

Kulturni centar Travno zvao se, dakle, do preimenovanja 2013. godine Međunarodni centar za usluge u kulturi, kao tipično formulaična izvedba kulturne institucije iz socijalizma. Međunarodni centar bio je smješten u centru grada, u Amruševoj ulici, a osnovalo ga je 1972. godine društvo esperantista kao Internacia Kultura Servo (IKS). Esperantisti su oduvijek bili vrlo aktivni u Jugoslaviji odnosno Hrvatskoj, a vrhunac njihovog razvoja bio je u 1980-ima, kad je gotovo svaka zagrebačka škola imala svoju esperantističku grupu. Esperantisti su 1968. pokrenuli Međunarodni festival lutaka ili Pupteatra Internacia Festivalo, popularni PIF, danas jedan od najvažnijih festivala lutaka u Europi i najvažniji projekt Kulturnog centra Travno, koji ga svake godine organizira iz svoje baze u Ulici baruna Trenka.

I da, Kulturni centar Travno je kišobransko administrativni naziv dvjema kulturnim institucijama u Zagrebu. Obuhvaća Kulturni centar u Mamutici kojim se bavimo, ali i njezinu gradsku podružnicu, Posudionicu i radionicu narodnih nošnji. Ravnatelj Forjan je na posao u Travnom došao iz tog neupadljivog kulturnog  žanra, iz te Posudionice nošnji i folklornih kostima: kao etnologu, srce mu je još uvijek ostalo na tom mjestu. “Osim ovog upravljačkog posla u Centru, obavljam još i posao u Trenkovoj. Mojim odlaskom iz Posudionice, ostalo je radno mjesto nepopunjeno, ali nije lako od Grada dobiti novo..” , govori Josip Forjan.

“Posudionica narodnih nošnji je specifična institucija u kulturi koja nije mogla ostvariti samostalni status pa je pripojena Kulturnom centru Travno. Sada je dio fundusa smješten i u prostorima Travnog jer je raznim KUD-ovima (kulturno-umjetničkim društvima) zbog parkinga lakše doći do Travnog i preuzeti nošnje, nego u centru grada. Ali riječ je i o velikoj racionalizaciji poslovanja jer smo ovakvom organizacijom uštedjeli 40% sredstava”, objašnjava Forjan.

Riječ je zapravo o galerijskom, multimedijalnom prostoru uređenom u Trenkovoj ulici kojim se služi organizacija PIF-a, ali se prije svega koristi za izložbe i radionice baštinskog, foklornog sadržaja koji su otvoreni posjetiteljima za, primjerice, popularnu Noć muzeja.

Nagrada u Moskvi

“Fundus zbirke je golem, imamo 28 tisuća predmeta od čega je 80% originalnih. To je mnogo veća i jača zbirka od domaćih muzeja etnološke prirode. Dio zbirke je dobio status zaštićenog kulturnog dobra, a naši restauratori i preparatori jedni su od najkvalificiranijih stručnjaka za to osjetljivo područje - u svijetu. To govorim bez pretjerivanja jer ne samo što naši stručnjaci mogu iz fotografija rekonstruirati i izvesti najkompliciranije folklorne kostime, nego je ta djelatnost - što potvrđuje brojnost  polaznika na radionicama i seminarima koje uz pomoć Grada i Ministarstva kulture organiziramo svake godine, postala vrlo popularna u svim dobnim skupinama, do 12 do 70 godina. Imamo sve više mladih polaznika, a to nipošto nije žensko zanimanje, kako biste možda mislili! Pokušavamo organizirati i međunarodni projekt na temelju fondova iz EU, koji bi povezao stručnjake iz Srbije, Mađarske i Hrvatske. A s jednim projektom suvremenog etno plesa koji vodi plesna pedagoginja Desanka Virant, povezali smo suvremenu etno glazbu i kostime koji su dizajnirani po etno folklornom principu i obišli smo brojne svjetske festivale, a u Moskvi smo osvojili nagradu.

Također, 2008. godine, u vrijeme kad to još nije bilo lako izvedivo, imali smo program “Božićna priča za sve konfesije u Hrvatskoj”, gdje smo predstavnike svih religija i manjinskih grupa pozvali ovdje. Bilo je izuzetno uspješno i dirljivo”, govori ravnatelj Forjan koji se usput ispričava zbog digresivnosti teme, jer ipak sjedimo u uredu u Travnom. “Ali u Travnom nemamo problema s programom i publikom, nego samo s kadrovima”, nadopuni nas sugovornik.

Kulturni centar Travno, naime, ima 21 stalnozaposlenog u totalu institucije od čega je 8 zaposlenih u Posudionici, a ostali su u Travnom. Forjana muči nedostatak tehničkih kadrova, a hitno mu trebaju dva stručna suradnika.

“Izuzetno smo zadovoljni kapacitetima Centra, imamo veliku reprezentativnu i jednu manju dvoranu, četiri učionice, a glumačke garderobe koji put posluže i za muzičke probe. Ali takvi gabariti zahtijevaju, primjerice, dva čuvara stalno zaposlena na dva ulaza u dvoranu. A bez još dvoje stručnih suradnika, ljudi koji vuku program, ne može se razvijati Centar. Zbog kadrovskih prinova smo u pregovorima s Gradom, a kako se odmah vidi koliki nam je učinak i potražnja - nadam se da neće biti problema”, kaže Forjan.

Aplikacije EU fondovima za programe kulture nisu još rađene u ovom centru. “Tu nam je neophodna edukacija, Grad otpočetka godine to i planira pa ćemo se aktivirati. Zasad razvijamo projekt EU fonda u Posudionici, a naši su ljudi bili na gradskoj edukaciji ”, smiren je ravnatelj.

S punim pravom, jer Kulturni centar Travno odiše nekom logičnokvartovskom mirnoćom. U krugu šetnje nalaze se vrtić i osnovna škola, zbog čega jednom mjesečno u Centru postoji program “Crtić za vrtić”. “Gleda se recimo Baltazar, a nakon toga djeca rišu i razgovaraju”, kaže Forjan.

U 20 dana 23 programa

Kapaciteti Centra su u svakom (žanrovskom, prostornom) smislu popunjeni.

“U 20 dana imamo 23 programa, a najviše radimo vikendom. Dvoranu iznajmljujemo ili ustupamo po dogovoru, ako je riječ o malim udrugama. Kod nas vježbaju dva KUD-a, dječji zbog “Pahuljice”, kazališna grupa “I. B. Mažuranić” i lokalna nezavisna grupa “Triko cirkus teatar”. Festival novog cirkusa ove godine je u našoj dvorani bio izuzetno posjećen; Animafest prikazuje svoje filmove, a imali smo i atrakciju “Koncert za 12 harfi” gdje su se domaće harfistice udružile u fenomenalnom iskustvu koncerta”, nabraja ravantelj.

U programskom smislu, ovaj Centar najviše surađuje s remetinečkim Centrom za kulturu, logično. A interes građana Travnog je sve veći, “posebno onih treće životne dobi”, veli Forjan. “Evo, bila je ta zgoda koja me protresla, imali smo informatičku radionicu za umirovljenike. Mislili smo, jedna grupa je čisto dosta, kad ono dupkom pune tri. Mladi kolega je vodio, bile su većinom žene, ali su i starija gospoda dolazila da si nauče otvoriti fejsbuk i surfati internetom. Da ste vi vidjeli tog oduševljenja, mladi kolega je dobivao kolače, uvijek je bila vedra atmosfera, a jedna gospođa mu je napisala pjesmu, jer joj je otvorio nove obzore. Pa da se rasplačeš od miline!”, zaključujemo zajedno s ravnateljem Kulturnog centra Travno.

 

Prethodne nastavke serijala Kultura u kvartu možete pronaći na linkovima:

Ovdje možete pročitati prvi dio serijala tekstova "Kultura u kvartu"

Ovdje tekst o Centru za kulturu Trešnjevka

Ovdje o Kulturnom centru Peščenica

Ovdje o Narodnom sveučilištu Dubrava

A ovdje Maksimir