Nakon Drugog svjetskog rata, kraj ostataka nekadašnje njemačke bolnice za rehabilitaciju ranjenika, u parku počinje djelovati mliječni restoran za siromašnu djecu. U gradu vlada poratno siromaštvo i sve više raste potreba za odgojno-obrazovnom ustanovom u kojoj bi djeca provodila vrijeme nakon škole. 1953. je na mjestu mliječnog restorana komunalnom akcijom podignuta prva zgrada nazvana Dom Saveza društava „Naša djeca“. Ustanova će kroz povijest mijenjati nekoliko imena, a svoje „zlatno doba“ bilježi 1980-ih godina kao Pionirski dom „Marko Orešković“, popularni Pionirac. Dom je tada predstavljao mjesto slobode u kojemu su stalni i honorarni zaposlenici mogli nesmetano eksperimentirati, istraživati, biti umjetnički maštoviti i zaigrani te ponuditi drugačiji, otvoreniji pedagoški pristup od onoga koji se poznavao u tadašnjim školama. 1979. zgrada je adaptirana u objekt kakav danas poznajemo prema nacrtima arhitekta Mladena Perušića. Od tada zgrada nije obnavljana. 2023. nalazimo se na istom mjestu ali u Centru mladih Ribnjak, istražujemo njegove arhive i tražimo ljude kojima je Ribnjak na određen način promijenio živote. Krenuli smo s tri susjedske kave i kampanjom na društvenim mrežama, a završili s objavljenom knjigom uspomena i ovim dokumentarcem. Oni su naš zajednički napor da se uspostavi tanka nit ravnoteže u vremenu prošlom, sadašnjem i budućem, da joj se da neki smisao. (Pavlica Bajsić)
Video prilog režirao, snimio i montirao Daniel Kušan