Amerika ubija svog glasnika Bradleya Manninga

Iako je vojna sutkinja odustala od apsurdne optužbe o izravnom pomaganju al-Qa’idi, svaka zatvorska kazna protiv Manninga dokazuje da je SAD-u puno više stalo do skrivanja prljavog veša nego do istine. Bez obzira što mu je ta najteža točka optužnice skinuta, Manning je proglašen krivim za špijunažu, krađu povjerljive dokumentacije, računalnu prijevaru i kršenje vojnih pravila. Kada se zbroje maksimalne kazne za sve za što je proglašen krivim, Manning je suočen s mogućih više od 130 godina zatvora. Utjehe radi, minimalne kazne nisu propisane…

Bradley Manning, 25-godišnji vojnik koji je dao stotine tisuća povjerljivih američkih podataka WikiLeaksu ovih će dana konačno doznati koliko će godina provesti u zatvoru jer se nije mogao othrvati iskušenju da svijet upozna s ratnim zločinima u Iraku, neuspjesima u Afganistanu te s brojnim neprincipijelnostima američke vanjske politike.

Vojna sutkinja Denise Lind oslobodila ga je najteže od 21 optužbi koja ga je teretila za izravno pomaganje neprijatelju, terorističkoj organizaciji al-Qa’idi. Da je proglašen krivim po toj točci optužbe, automatski bi bio osuđen na doživotni zatvor, bez mogućnosti pomilovanja. Američka vlada tvrdila je, naime, da su tijekom akcije na Osamu bin Ladena u kući u kojoj se u Pakistanu skrivao najtraženiji svjetski bjegunac pronađeni materijali skinuti s WikiLeaksa, upozoravajući da je Manning morao biti svjestan mogućih posljedica svojih djela.

Analitičari navode da je ta optužba do sada korištena samo u slučajevima u kojima su tajne direktno predavane neprijateljima, te da bi to u Manningovom slučaju bilo ipak prenategnuto. Bez obzira što mu je ta najteža točka optužnice skinuta, Manning je proglašen krivim za kršenje pet točki zakona o špijunaži, pet točki koji se odnose na krađu povjerljive dokumentacije, za računalnu prijevaru i kršenje vojnih pravila. Kada se zbroje maksimalne kazne za sve za što je proglašen krivim, Manning je suočen s mogućih više od 130 godina zatvora. Utjehe radi, minimalne kazne nisu propisane, pa je sudu ostavljen neki manevarski prostor.

Manning je, podsjetimo, nakon trogodišnjeg pritvora u američkoj mornaričkoj bazi, gdje je po brojnim navodima i mučen, u veljači ove godine priznao da je on dao povjerljivi materijal zviždačkoj stranici WikiLeaks, a za grijehe koje je prihvatio moguća kazna dosezala je do 20 godina zatvora. Tužitelji su, bez obzira na njegovo priznanje, nastavili inzistirati na pooštrenoj optužnici.

Manningova kalvarija, a Wikileaksov put do najšireg auditorija, započeo je videom “Kolateralno ubojstvo” iz 2007. godine u kojem se jasno vidi kako američki vojnici u misiji u Bagdadu iz Apache helikoptera, bez trunkice suosjećanja, pucaju na civile, pri čemu ubijaju i Reutersova snimatelja i njegova vozača. U toj je akciji poginulo najmanje devet ljudi. Wikileaks je video objavio u travnju 2010. godine, a do vremena kad je on obišao svijet, Manning, koji je radio kao obavještajni analitičar u Bagdadu, skinuo je već ukupno 750 tisuća dokumenata o ratu u Iraku, ratne dnevnike iz Afganistana i diplomatske depeše State Departmenta.

Oni koji tvrde da ga poznaju, Manninga opisuju kao pametnog mladića strasno zainteresiranog za informatiku i punog stavova o svemu što ga okružuje. Politički nagnut ulijevo, Manning je navodno često zapadao u sukobe s autoritetima. Deklarirani je gay i borio se za ljudska prava gay zajednice, između ostalog oštro kritizirajući donedavno vrijedeće licemjerno američko vojno pravilo “ne pitaj, ne govori”.

Zbog svoje seksualne orijentacije i slabe tjelesne konstitucije Manning je vjerojatno imao problema među kolegama u vojsci, a prijatelji su medijima izjavljivali kako su se čudili njegovu izboru vojnog poziva. Pogrešan korak koji ga je doveo u pritvor i u svjetske medije bio je višednevni internetski chat kojeg je iz Bagdada vodio s bivšim hakerom Adrianom Lamom u svibnju 2010. godine. Mladiću kojeg nikad nije susreo, Manning je povjerio kako je radi objave otuđio povjerljive materijale američke vojske i State Departmenta, a Lamo ga je prijavio FBI-u.

Prije nego se obratio WikiLeaksu, Manning je uznemiravajuće informacije koje je posjedovao pokušavao proslijediti do nekih vodećih američkih medija, ali nije naišao ni na kakav odgovor. Onda je stupio u kontakt s WikiLeaksom koji ih je sukcesivno i uz veliki odjek u javnosti objavljivao u suradnji s vodećim svjetskim medijima. Tijekom priznanja u veljači Manning je rekao kako nije smatrao da će objavom materijala naštetiti životima američkih vojnika jer su sve informacije u vrijeme objave već bile zastrjele. Pokazalo se, uostalom, da im niti nije naštetio.

– Mislio sam, ako ti podaci dospiju u javnost, započet će javna debata o opravdanosti ratova – kazao je Manning, kojeg je rad u Iraku prilično deprimirao. Želio je na svjetlo dana iznijeti” krvožednost američke vojske” i nepoštivanje ljudskih života u Iraku i Afganistanu, kao i nepoštenu diplomaciju.

Manning je, kako se pokazuje, bio prilično naivan. Objava tih istina nije bitnije promijenila način na koji se vodi američka vanjska politika, ali je učinila bjelodanom njenu dvoličnost, kao i dvoličnost europskih i drugih vlada koje se ne usuđuju zamjerati američkim političarima. Iz objavljenih dokumenata saznali smo ne samo o načinu ponašanja američke vojske u Iraku, već i da je broj stradalih za 15 tisuća veći nego što je to bilo prijavljeno.

Neke istine smo potvrdili, poput one da Americi partnerska zemlja Saudijska Arabija potpomaže teroriste ili da su Sjedinjene Države imale ključnu ulogu u rješavanju svih diplomatskih sporova u našoj regiji, odnosno da su bitno ranije nego hrvatski političari znali da će državni odvjetnik Bajić dići optužnicu protiv Sanadera; a za neke objave, poput onih o ponašanju vlade u Tunisu, osnivač Wikileaksa Julian Assange tvrdi da su pokrenule prave revolucije, da je to bila inicijalna iskra za potpirivanje Arapskog proljeća.

Epilog je poznat: Manning čeka zatvor, Assange se već duže od godinu dana nalazi zatočen u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu iz kojeg ne smije iskoračiti na ulicu, a najnoviji zviždač Edward Snowden, koji nam je potvrdio da nas Amerikaci sve špijuniraju, zatočen je već više od mjesec dana u tranzitnoj zoni moskovskog aerodroma, čekajući unedogled da mu se odobri ruska viza.

- Pravda je izvršena – konstatirali su republikanci u Kongresu nakon izrečene presude, uz tvrdnju kako se još treba poraditi na tome da se ubuduće “kriminalcima poput Bradleya Manninga i Edwarda Snowdena onemogući da naštete našoj nacionalnoj sigurnosti”.

Nisu, naravno, svi krenuli u “ubijanje glasnika”. Od početka procesa Manning uživa široku podršku u svjetskoj javnosti. Grupe za potporu prikupile su tisuće dolara za njegovu obranu, a peticija kojom se traži oslobođenje skupila je gotovo 26 tisuća potpisa. Assange Manninga vidi kao heroja i mučenika, a njegovu osudu, s potpunim pravom, kao ozbiljan napad na istraživačko novinarstvo.

I drugi svjetski poznati zviždač, Daniel Ellsberg, koji je 1971. godine dao “Pentagon Papers” The New York Timesu kazao je za CNN da na Manninga gleda kao na heroja, što je pokazao i 2011. kada je zbog mladog zviždača prosvjedovao pred Bijelom kućom i zbog toga bio priveden.

Uoči izricanja presude i europski parlamentarci zatražili su od predsjednika Baracka Obame i ministra obrane Chuka Hagela da oslobode Bradleya Manninga, kojeg vide kao mladog vojnika koji je objavom povjerljivih informacija želio ukazati na kršenja ljudskih prava i ratne zločine u Iraku i Afganistanu. Europarlamentarci ispravno ukazuju kako Manning nije nanio nikakvu štetu nacionalnoj sigurnosti SAD-a ili američkim i NATO snagama. “Umjesto da su nanijela štetu, otkrića Bradleya Manninga WikiLeaksu o ratovima u Iraku i Afganistanu ukazala su, između ostalog, na rutinska ubijanja civila.... Daleko od toga da je izdajica, Bradley Manning je imao na pameti najbolji interes svoje zemlje”, navodi se u pismu. U nastavku se podsjeća i kako je Manning objavio informacije o osobama koje se na neodređen rok zadržavaju u zatvoru u Guantanamu. Oni su još uvijek u nezavidnom položaju. Više od stotine zatvorenika već dugo provode štrajk glađu, a njih 45 američki vojnici na silu hrane. Ta nedopustiva situacija podriva američke napore da se dokaže kao zemlja koja promiče slobodu i demokraciju, tvrde europarlamentarci.

Podsjećaju i kako je Manning već tri puta bio predložen za Nobelovu nagradu i tako pružio inspiraciju mnogima, uključujući Snowdena koji je otkrio masovni nadzor u Americi i nad europskim vladama i građanima.  Rat protiv zviždača ugrožava demokraciju i u SAD-u i u Europi, zaključuje se u pismu u kojem se traži trenutačno oslobađanje Manninga. Pismo je, među ostalima, potpisao i hrvatski europarlamentarac Nikola Vuljanić.

Vuljanić nam je rekao kako ne vjeruje da će njihovo pismo promijeniti svijet, ali, kaže, ako danas svi šutimo, ništa se neće promijeniti.

- Ja bih uvijek stao iza takvog čovjeka i dao mu podršku, kao i iza Snowdena koji nam je otkrio kako nas Amerikanci prisluškuju. Ako nas prisluškuju, to ne znači da ne trebamo lajati – kaže Vuljanić, koji se o slučaju prisluškivanja izjašnjava dijametralno suprotno od svoje hrvatske kolegice Ruže Tomašić.

- Taj sustav “ubijmo glasnika” ne koriste samo Amerikanci, koristi ga svaki opresivni režim koji ima nešto za skrivanje pred vlastitim građanima i pred svijetom – kaže Vuljanić, uvjeren da je danas od ključne važnosti pružiti podršku Manningu. Žao mu je samo što je to pismo potpisalo tek 17 zastupnika EP-a, a on jedini od hrvatskih europarlamentaraca.  Nada se da socijaldemokrati barem misle kao i on, ako već zbog odnosa s Amerikom i partijske stege nisu našli za shodno potpisati apel.