U gotovo svim zemljama Europske unije (EU) sve je veća potražnja za dugotrajnom skrbi o starijim i nemoćnim osobama zbog starenje stanovništva, a u Hrvatskoj se taj problem zasad u velikoj mjeri rješava pomoću obiteljske skrbi za starije, u čemu Hrvatska prednjači pred mnogim europskim državama.
Prema Izvješću Europske komisije iz ove godine, u Hrvatskoj je skrb za starije u okviru obitelji bila iznad prosjeka europskih zemalja, no točne će se brojke znati nakon što završi istraživanje (Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe - SHARE) koje je u tijeku.
Zbog premalog broja domova za starije i nemoćne, u kojima je smješteno tek dva posto hrvatskog stanovništva starijeg od 65 godina, u Hrvatskoj okosnicu sustava dugotrajne skrbi o starijima čini upravo obitelj. Najčešće su to bračni partneri (u većem broju supruge nego supruzi), zatim odrasla djeca (češće kćeri), potom drugi članovi obitelji, a tek na kraju prijatelji i susjedi.
Dugotrajna skrb iziskuje velika izdvajanja iz javnih financija, bilo da je riječ o formalnoj skrbi u institucijama poput domova za starije i nemoćne ili izvaninstitucionalnoj skrbi kao što je socijalna pomoć u kući, no postoji i neformalna skrb, obično obiteljska i neplaćena, kada se za stare roditelje brinu djeca ili drugi članovi obitelji.
Neformalna skrb za starije i nemoćne osobe stvara mnoge koristi, pa tako i uštede za državni proračun, no u Hrvatskoj se malo zna o problemima s kojima se suočavaju pružatelji takve usluge, ističe Marijana Bađun u članku objavljenom u Newsletteru Instituta za javne finacije. Navodi raspoloživa prava za pružatelje i primatelje neformalne skrbi, a riječ je o naknadama, pravu na plaćeni i neplaćeni dopust, opravdanim izostancima s posla i sl., te predlaže mjere za njihovo unaprijeđivanje temeljem primjera iz drugih europskih zemalja.
Po dostupnima podacima, kod nas oko 17 posto osoba u dobi od 35 do 49 godina mora brinuti o starijim članovima obitelji barem nekoliko puta tjedno, što je više nego u zemljama OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) u kojoj su osim zemallja EU-a i SAD, Japan, Kanada i brojne druge.
Na sjeveru Europe neformalni pružatelji usluga tjedno to rade manje od 10 sati, dok je u južnoj Europi više od 30 posto neformalne njege intenzivno i iznosi više od 20 sati. U Španjolskoj je, primjerice, udio intenzivne njege oko 50 posto.
Po podacima Europske komisije objavljenim u ovoj godini, Hrvatska je 2013. imala 274.000 funkcionalno ovisnih ljudi. Od toga je 16.000 bilo u institucijama, 17.000 primalo je formalnu kućnu njegu, a 108.000 novčane naknade.