Ipak se može!

Udruga "Franak" dokazala je da društveni angažman nije gubitak vremena, kako se to godinama želi dokazati, nego putokaz u kojem smjeru trebaju ići svi koji misle da im je nanesena nepravda

"Čestitamo udruzi i njezinom timu tj. našem timu na zaista odlično obavljenom poslu te se najiskrenije nadam da se ova nepravomoćna presuda neće toliko odužiti do svoje pravomoćnosti. Čestitam i gosp. sudcu koji je svojim očito dostatnim znanjem odlučio stati na kraj samovolji banaka i vratiti nam nadu u bolju i pravedniju budućnost! Ova presuda još uvijek nije pobjeda dobrog nad zlim, ali je slikovito rečeno zarit nož i načeta rana velikom zlom srcu koje još uvijek nažalost kuca u zlokobnoj i besčutnoj mašineriji koja upravlja kapitalom i svim ostalim važnim činbenicima, nadam se ne i sudstvu za koje ipak vjerujem da je pravedno i pravično! Ustrajmo i pobjedimo!!!!"

"HVALA VAM!!! Ovo je prva dobra vijest ove godine:-"

"mislim da bi bilo dobro ukoliko banke prilože žalbe, da nas svih 100.000 uložimo tužbe, oni će ići do kraja pa možemo i mi, slomimo bandu"

"kažu na tv-u da ipak da do konačne presude može potrajati od 6-12 mjeseci, sad viši pa onda žalba na vrhovni sud, a banke će koristit sve opcije i razvlačit što duže da bi dobili na vremenu i smanjili broj dužnika, jer kažu stručnjaci da ovi koji su otplatili kredit puno će im teže bit dobit preplaćeni novac nego građanima kojima je kredit u otplati, ja sam digao 2007. i izlazi mi za ravno godinu dana tako da nisam prevelik optimist da će se to dogodit u tom periodu-daj bože da bude sutra"

Ova četiri komentara s Facebook-stranice Udruge "Franak" dovoljno govore o tome kako korisnici kredita u švicarskim francima gledaju na financijske institucije koje su im posudile novac.

Nema ih sto tisuća, kako se uvriježilo govoriti zadnjih dana, nego nešto manje od pedeset, što je sasvim dovoljna brojka da izazove metež. Pedeset tisuća puta četiri člana, koliko obično ima u užoj obitelji, jednako je dvjesto tisuća ljudi koji su izravno pogođeni rastom kamatnih stopa na franak kao i višim tečajem te valute. Oni mrze banke. I to ih mrze više nego što su pomislili da nekoga mogu mrziti. Dovoljno je pogledati "fejs" Udruge "Franak" koji je u desetak sati nakon objave vijesti da je prvostupanjskom presudom sud stao na stranu građana već skupio tisuće "lajkova".

Njihov je broj "samo" šezdeset tisuća manji od ukupne brojke blokiranih računa u državi. Puta četiri… Jednako je – puno! Jednako je četvrtini stanovnika Hrvatske koja u obitelji ima nekoga kome je blokiran račun i tko zbog dugova što ih je usput skupio ne može računati na zaradu ostvarenu taj mjesec.

Ima još! Bez posla je 333.249 ljudi. I njih možemo pomnožiti s četiri…

Dakle, u banani smo, rekao bi bivši premijer Ivo Sanader koji zadnje mjesece krati čitanjem knjiga u pritvoru u Remetincu.

U banani smo i, budimo iskreni, nemamo pojma kako ćemo se iz nje izvući. Nova vlast donijela je promjene koje su isključivo vezane uz porezni sustav. Protiv uvođenja reda nitko se ne bi smio niti bi se trebao buniti, ali ako poreznu presiju ne prati i gospodarski rast koji će sa sobom povući i nova radna mjesta  – rezultat će biti financijski iscijeđena masa ljudi koja više nema što izgubiti, pa joj ne ostaje ništa drugo nego mrziti.

Može li prvostupanjska presuda protiv osam banaka nešto bitno promijeniti? Naravno da ne može, ali zato može otvoriti oči i pokazati put svima onima koji godinama depresivno gledaju ispod oka na svaku mogućnost društvene promjene. Onima koji su se pomirili da je situacija takva kakva jest i da nam pomoći nema. Onima koji misle da je svaki društveni angažman unaprijed osuđen na neuspjeh.

Primjer Udruge "Franak" jasno govori da ima smisla i da pravne institucije mogu raditi svoj posao, kako se to voli reći. Dokaz je da sustav ipak koliko-toliko funkcionira i da ne ide uvijek na štetu slabijega, pa makar odluka u drugom stupnju bila i drukčija.

Nećemo ovdje pisati o bivšem guverneru HNB-a Željku Rohatinskom koji je tek usputnom – gotovo privatnom – konstatacijom kritizirao kredite u francima; nećemo ni riječju spomenuti da je HNB pred mnogim očitim problemima zatvarao oči; ne pada nam na pamet ni spomenuti da je udio loših kredita u Hrvatskoj dosegao 14 posto i da je svaki četvrti koji su uzele tvrtke teško ili nikako naplativ; nećemo ni sekunde razmišljati o tome mogu li i žele li banke vratiti pet milijardi kuna, kako je netko paušalno izračunao povrat korisnicima CHF-kredita.

Ništa od toga zapravo nije važno nikome osim onima koji su uzeli kredit i sada se bore s vraćanjem rata.

Važno je da su dokazali da se isplati!

 

Autor je korisnik stambenog kredita u švicarskim francima i ne može biti objektivan.