Kad hoće, SDP zna pitati Ustavni sud

Dok s jedne strane SDP šlampavo piše zakone, a onda se poslije ljuti što ih Ustavni sud ruši, istodobno, u tišini, plaća odvjetnicu kako bi bio siguran da će na Ustavnom sudu uspjeti zaštititi svoja (financijska) prava

Vlada na čelu sa SDP-om zaradila je još jednu packu Ustavnog suda. Ovaj put je Ustavni sud jednoglasno ukinuo Vladinu odluku o uvođenju radne obaveze za liječnike nakon 58 dana štrajka. Ustavni sud je zaključio da se Vlada nezakonito umiješala u nedavni štrajk liječnika, čime im je prekršila Ustavom zajamčeno pravo na obustavu rada.

Ustavni su suci upozorili da Vlada nije upotrijebila sve pravne mogućnosti iz Zakona o radu – mogla je tražiti, na primjer, sudsku zabranu štrajka – nego je donijela političku odluku.  I ne samo to. Ustavni je sud upozorio da se Vlada pritom pozvala na zakonsku odredbu iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji ne vrijedi od 2006. godine, a u aktualnom zakonu radna obaveza – ne postoji. Toliko.

I kada bi ovo bila samo jedna jedina odluka Ustavnog suda u mandatu ove vlade koja ruši neku njezinu odluku, bilo bi dovoljno da se izvršna vlast zamisli. A nije jedina, daleko je od prve, a kako vladajući doživljavaju funkcioniranje pravne države i njezinih institucija – moguće da nije ni posljednja.

Neslavni niz odbijenica počeo je kada je u svibnju Ustavni sud ukinuo Kurikulum zdravstvenog odgoja zato što prilikom njegove izrade Jovanovićevo ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije provelo zakonom predviđenu proceduru – nije bilo javne rasprave, nije bilo uključeno Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, a preskočena su i vijeća roditelja.

Ubrzo, već u srpnju, Jovanovićev resor još jednom posrće na Ustavnom sudu. Ovaj put, samo dvadesetak dana od stupanja na snagu, pada Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja. Njega je izradilo Nacionalno vijeće za znanost. Isto kao i kod Kurikuluma, sporan je manjak demokratske i zakonom propisane procedure njegova donošenja – nije poštivan Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, a u raspravi nisu sudjelovala sva znanstvena vijeća.

Ima još.

Ustavni je sud ljetos suspendirao i odredbu Zakona o PDV-u da dnevne novine plaćaju smanjeni PDV od 5 posto ako sadrže najmanje 25.000 riječi. Sud je privremeno obustavio primjenu sporne odredbe kako bi utvrdio postoji li neopravdana razlika među novinama, a što bi moglo ugroziti slobodu tiska i izražavanja misli.

Nakon malog predaha, komplikacije s Ustavnim sudom nastavile su se ove jeseni. I dok je do sada glavni gubitnik bila Vlada, sada su se problemi preselili u Sabor. Zakuhavalo se s referendumom o ustavnoj definiciji braka. Zastupnici SDP-a ni po koju cijenu nisu željeli da o ustavnosti referendumskog pitanja odlučuje Ustavni sud, iako su u glas ponavljali da bi se novom definicijom braka uvela diskriminacija u Ustav. Do dana današnjega SDP-ovci nisu do kraja objasnili zašto su mimoišli Ustavni sud. Na kraju je Ustavni sud sredinom studenog ocjenio da se referendum može održati, a o ustavnosti pitanja suci nisu raspravljali upravo zato što ih Sabor – kao jedini ovlašteni – to nije tražio.

Nakon nepunih dva tjedna, vladajuća saborska većina dobila je još jedno upozorenje s Ustavnog suda. Ovaj put zbog brzine kojom su planirali provesti javnu raspravu o ustavnim promjenama. Saborski Odbor za Ustav na čelu sa SDP-ovim Peđom Grbinom za savjetovanje s građanima (i to isključivo virtualno, putem interneta) predvidio je samo šest dana, što je ispod zakonskog minimuma od 15, odnosno 30 dana.

I kad se činilo da je packama s Ustavnog suda došao kraj, barem za ovu godinu (pa 2014. je za desetak dana, pobogu!), Ustavni sud sada ruši Vladinu odluku o radnoj obavezi za liječnike. Vladajućima sad ostaje nada da idući tjedan Ustavni sud ne zasjeda i da je ova ustavna packa zadnja u ovoj sezoni.

Što znače tolika upozorenja i odbijenice Ustavnog suda? Znači li to da Ustavni sud doista ima nešto protiv Milanovićeva tima, da naginje opoziciji i smišlja načine kako da minira rad Vlade, a što se između redova niz puta moglo čuti proteklih mjeseci od vladajućih? Ili je istina ipak malo jednostavnija?

Naime, uza sve zamjerke Ustavnom sudu (od njegova sastava – koji je rezultat političkih dogovora – do nesporno tempiranja određenih odluka), činjenica je da vladajući SDP ima ozbiljnih problema s poštivanjem demokratskih procedura i institucija, s poznavanjem prava i konkretnih zakona. I to kod građana mora izazvati bojazan. Posebno u dijelu koji se tiče upornog marginaliziranja i omalovažavanja Ustavnog suda, a da pritom od početka mandata prstom nisu mrdnuli da izaberu 13. suca, čije je mjesto prazno više od dvije godine.

A da nisu baš tolike neznalice, da u SDP-u vrlo dobro znaju čemu služi Ustavni sud i da ga znaju pozvati u pomoć kada njima odgovara – pokazuju dvije odluke koje je Ustavni sud donio istodobno s odlukom o nezakonitoj radnoj obavezi.

Na istoj je sjednici taj sud prihvatio čak dva prijedloga za ocjenu ustavnosti koje je podnio SDP, jednom kao opozicija, a drugi put sada kao stranka na vlasti.

U prvom slučaju, Sud je ukinuo tri članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a na koje su se još prije pet godina žalila 64 saborska zastupnika tadašnje opozicije, među kojima većinom upravo SDP-ovci. Na čelu popisa je ime današnjeg premijera Zorana Milanovića, slijedi većina današnjih ministara poput Željka Jovanovića, Slavka Linića, Milanke Opačić, Arsen Bauka, Ante Kotromanovića, Ranka Ostojića... Uz njih su i sadašnji predsjednik Sabora Josip Leko i aktualni predsjednik države Ivo Josipović, tada isto zastupnici SDP-a. Zanimljivo kako SDP tada nije bio sumnjičav prema Ustavnom sudu, nego upravo suprotno – svoju su poziciju htjeli politički ojačati upravo obraćajući se Ustavnom sudu kako bi jedan zakon – koji je tada donijela HDZ-ova većina – srušili, odnosno ako ne mogu politički u Saboru, onda pravno na Ustavnom sudu. A to danas zamjeraju svojim oponentima.

Druga današnja odluka je još zanimljivija. Ustavni sud ukinuo je članak Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, zbog kojeg je SDP ovog proljeća ostao bez 5 milijuna kuna, jer je zakasnio s objavom financijskog izvještaja. Postupak pred Ustavnim sudom zatražio je upravo SDP, a za to je čak angažirao i odvjetnicu. Dakle, dok s jedne strane SDP šlampavo piše zakone, a onda se poslije ljuti što ih Ustavni sud ruši jedan za drugim, istodobno – u tišini – plaća odvjetnicu kako bi bio siguran da će na Ustavnom sudu uspjeti zaštititi svoja (financijska) prava.

Doista, građani imaju pravo strahovati od takve vlasti.