Nostalgičari iz Karamarkovog ruksaka

nostalgicari-iz-karamarkovog-ruksaka-1341.jpg

Jugoslavija je prije bankrota rasla po stopi od pet posto godišnje, a Hrvatska 0,7 posto
Jugoslavija je prije bankrota rasla po stopi od pet posto godišnje, a Hrvatska 0,7 posto
Foto: 
Tarzanija.com

Od 1990. godine BDP Hrvatske porastao je samo 7,9 posto, po čemu smo najgora država među postsocijalističkim članicama Europske unije

Nedavno je u Beogradu otvorena retro izložba pod nazivom "Živeo život" čiji je cilj dočarati način života prosječnog Jugoslavena u razdoblju između 1950. i 1990. godine. Deideologizirani prikaz na kulturološki vrlo zanimljiv način prikazuje taj, kako je rekao jedan od autora izložbe Uroš Radulović, ušuškan život Jugoslavena koji su imali manje izbora, a samim tim i manje briga, što je samo po sebi dovoljno za bujanje onoga što danas često pogrešno nazivamo nostalgijom.

Dvadeset i tri godine poslije, izbora ima koliko hoćeš, baš kao i briga. Ima svega onoga za čim se žudilo u vremenima kada je nedostajalo valute, pa se potrošačka žeđ morala gasiti s trapericama u Trstu za koje se štedjelo i po godinu dana.

Ipak, tješili smo se da smo i onakvi barem tri koraka ispred jadnih Poljaka, koji su za tri črlene prodavali šatore i cipele kako bi mogli barem koji dan provesti na Jadranu. S Rumunjima, koji bi dušu dali za rebatinke i vegetu, smo se rugali, o istočnim Nijemcima da i ne govorim.

Bili smo, možda nije sretan izraz, ali je točan -  socijalistička elita.

Danas je situacija potpuno drukčija. Prema istraživanju Sandre Bebek i Guste Santinija iz časopisa "Ekonomija", koje je prenio Novi list, od stjecanja neovisnosti Hrvatska ima najslabije gospodarske rezultate među osam bivših socijalističkih država koje su danas članice Europske unije. Od 1990. do 2012. godine, izračunali su znanstvenici, njezin bruto domaći proizvod porastao je samo 7,9 posto. Za razliku od socijalističkog sistema, kada je Jugoslavija prije bankrota rasla po stopi od pet posto godišnje, rast Hrvatske je na razini statističke greške i iznosi mizernih 0,7 posto.

U isto vrijeme Poljska je svoj BDP udvostručila, Slovačka je skočila 58 posto, Slovenija 46 posto, Češka 35, Mađarska 27, kao i Rumunjska, dok je Bugarska na 22 posto.

Zaključili su da je Hrvatska tek 2003. uspjela stići razinu BDP-a iz 1990. godine, a kratkotrajni razlog za radost imala je samo 2008. godine, u vrijeme Ive Sanadera, kada je dostignut vrhunac s rastom od 21 posto. Kratkotrajno, jer je Hrvatska već 2012. u bilanci bilježila dvostruko više umirovljenika i nezaposlenih nego 1990., dok je zaposlenih ljudi bilo 11 posto manje. Svaki drugi radno sposobni građanin ima zaposlenje, ne radi više od 50 posto mladih.

Navode autori dalje da su razlozi za to oni o kojima govorimo godinama: rat, loša privatizacija, pogrešna ekonomska, monetarna i tečajna politika s precijenjenim tečajem kune koje je naše proizvodno gospodarstvo učinilo nekonkurentnim prema drugima i do kraja – vjerojatno zauvijek - uništilo industrijski potencijal države.

I više nego dovoljno razloga da svi oni koji se sjećaju punog želuca, manjka briga i bezbrižne mladosti uistinu i postanu jugonostalgičari i to oni koji su ispali iz ruksaka Tomislava Karamarka i njegove svite koja nas je i dovela do toga da ti iz ove perspektive i jedna propala i u krvi raspadnuta država može izgledati kao sasvim lijepo mjesto za život.