Virtuozna kadenca za Kolindu

Nije problem u tome što je "kada je skladao svoj prvi gudački kvartet, trebao dodati još jednu virtuoznu kadencu", kako se o osobnim promašajima medijima 2009. godine ispovjedio Ivo Josipović. Problem je u tome što ni u pet godina predsjedničkog mandata nije uspio pronaći virtuoznu kadencu koju bi dodao društvu i građanima. Isključivo i samo zato sada HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović može figurirati kao vrlo ozbiljna izazivačica i predsjednička kandidatkinja s realnim šansama za izborni uspjeh.

Predsjedniku Josipoviću uistinu se ne može pripisati neka strahovita greška u mandatu, ali može li tko navesti barem pet predsjedničkih, državničkih poteza ili izjava aktualnog šefa države? Tri? Somebody? Anybody?

Opredijeljen za aktivnu politiku sustavnog nečinjenja i nereagiranja, u kombinaciji s politikom nezamjeranja i nekritičkog podilaženja svemu što ima pravo glasa, Josipović je sam sebe doveo u ozbiljnu opasnost da izbore izgubi od kandidatkinje gotovo identičnog personalityja, koja objektivno ni po čemu nije kvalitetnija od njega. Odlučivši se za medijsku i javnu omniprezentnost, pritom uglavnom ne nudeći nikakav sadržaj, još manje stav, Josipović je odlučio zaplesati na rubu živaca sve ojađenijih građana kojima, suprotno obećanom, nije u svom mandatu uspio dati čak ni nadu u bolje, pravednije, uspješnije društvo. No, s obzirom na njegovu najavu da će i dalje nastaviti na isti način, što znači da neće promašiti nijednu seosku feštu i da neće propustiti nijednu kavu, od one s pčelarima do one s ragbijašima, očekujemo da uskoro upiše ubrzani tečaj bilokacije kod Zlatka Sudca kako bi i prije kampanje stigao sve pokriti, pa još nekoliko puta do zime optrčati isti krug.

Istina, unatrag nekoliko tjedana Josipović je počeo pokazivati znakove života, ali isključivo zbog pojave ozbiljne protukandidatkinje čijem je medijskom i anketnom rastu, kao i histeriji i euforiji po društvenim mrežama, osobno dao najveći doprinos.

Kolinda Grabar Kitarović i službeno je, iako nije bila nazočna, predstavljena na XVI. Općem saboru HDZ-a kao stranačka predsjednička kandidatkinja. Svako spominjanje njezina imena u Lisinskom pratio je glasan i dug pljesak, kao i opasku šefa stranke Tomislava Karamarka da će Josipović biti prvi predsjednik koji je trajao samo jedan mandat.

Upravo zbog opravdane bojazni da u povijest ne uđe kao prvi šef države koji je izgubio izbore, Josipović je pola godine prije izbora krenuo u žestoku kampanju, ali je u problemu jer je nema protiv koga voditi. Budući da se sam nema baš čime pohvaliti, već sad mu je panično potreban netko s kim će se konfrontirati. Grabar Kitarović je do rujna na mandatu u NATO-u, i prije u kampanju ni neće ulaziti. S obzirom na to da do daljnjega ostaje virtualna kandidatkinja, Josipović je, što ostavlja dojam očaja i nedostojno je predsjednika, ušao u kampanju protiv Karamarka, a ponajviše protiv samoga sebe. Za razliku od Grabar Kitarović, Josipoviću treba šest mjeseci kampanje jer iz četiri i pol godine iza sebe nema što pokazati, pa će velikim i teškim riječima pokušati sve u pola godine nadoknaditi. Grabar Kitarović, pak, je odlučila slijediti Josipovićevu omiljenu i "dovoljno dugo sjediti na obali rijeke", pustiti ga da se paca u nervozi i neizvjesnosti, što, vidljivo je, Josipovića izluđuje pa iz dana u dan radi greške u koracima.

Već danima se tuče sa slikom i tonom Grabar Kitarović, i ne može se sam sa sobom dogovoriti ima li ga ili nema, pa u priču pogubljeno uvlači i Karamarka. Što mu rade masno plaćeni savjetnici? Ili je ipak joggiranje po Pantovčaku i ubiranje dnevnica njihov krajnji domet?

Potpuno je u pravu predsjednik Josipović kada kaže kako nemamo pojma o političkim stavovima gospođe Grabar Kitarović.

No, oni s ponešto dužim pamćenjem spomenut će se da je prije nešto više od pet godina, u trenutku kada ga je SDP nominirao za predsjedničku kandidaturu, već mandat i pol bio u Saboru. Dakle, čovjek je već šest godina bio saborski zastupnik, a malo tko je bio čuo za njega. Sam se nije znao nametnuti kao politička osoba i nije se tolike godine uspio profilirati i izrasti u rasnog, autentičnog političara. Naravno, tada je proradila snažna marketinška mašinerija i Josipović je kampanju prošao kao lijepo upakirani PR-proizvod. Sudeći po ishodu izbora – uspješan. Identičan će se recept primijeniti i na Grabar Kitarović, pokrenut će se jake marketinške i PR snage i vrlo brzo dobit ćemo još jedan umjetni politički produkt. Artificijelnost političke priče u ovom je slučaju na strani Grabar Kitarović samo zato što je – nova. Ona je možda i može pokušati prodati, Josipović više ne.

Vjerojatno svjestan toga, Josipović je, nakon pravomoćnosti presude Ivi Sanaderu, pohitao zalijepiti etiketu "veleizdaja". Inače nesklonom teškim riječima, u ovom mu je slučaju manje bilo do Ine i nacionalnih interesa, a više do toga da upravo on prvi iznese tu kvalifikaciju kako bi je kasnije mogao eksploatirati u kampanji i vezivati je uz Grabar Kitarović, koju je upravo Sanader uveo u politiku i u čijoj je Vladi bila ministrica. Naravno, u političkoj je kampanji potpuno legitimno protukandidatu natovariti teret suradnje s veleizdajnikom. Međutim, važan element te veleizdaje, pokazalo je suđenje, bio je i Robert Ježić, koji je bio jedan od najizdašnijih donatora Josipovićeve kampanje. I što ćemo sad? Je li Josipović do predsjedničkog trona došao, među ostalim, i novcem dobivenim od veleizdaje? Predsjedniku bi možda bilo mudrije da se ne laća mača od kojega bi mogao poginuti. Nešto je, doduše, obećavao i da će vratiti taj novac ako se dokaže da je kriminalnog porijekla. No, nećemo inzistirati, to njemu na savjest.

Iznureni sve težim životom građani traže bilo kakvu promjenu, žele sami sebi dati iluziju da mogu nešto mijenjati. Činjenica da je HDZ osuđen za krađu državnog novca malo im znači. Tako barem pokazuju sustavne pobjede HDZ-a u zadnjih godinu dana, od lokalnih, dvaju europskih do najnovijih vukovarskih izbora. Stoga bi ceh za loše stanje u državi dešperatni građani vrlo lako mogli ispostaviti aktualnom predsjedniku, koji je ionako percipiran kao dio neuspješne Kukuriku vlasti. Sam se nije nimalo potrudio da bude ili barem izgleda drugačije.

Malo ćemo revidirati navod iz prvog pasusa. Ivo Josipović na najboljem je putu da napokon osmisli virtuoznu kadencu. Za Kolindu Grabar Kitarović.